Iako se prvi nastavak u najboljem slučaju mogao ocijeniti kao, u najbolju ruku prosječno ostvarenje, ‘Plamen’ se pod režijskom palicom Francisa Lawrencea ipak uspio izdignuti iz mulja young-adult filmova i u svakom pogledu nadmašiti svojega prethodnika.
Odluka Garya Rossa da odbije snimanje nastavka “Igara gladi” iz 2012. godine vjerojatno je najbolja stvar koja se dogodila ovom serijalu s umjetničke strane, jer ovaj redatelj ionako prilično suhoparno i neoriginalno štivo nije uspio izdići iznad razine prosječne TV avanture. U drugom dijelu režije tinejdžerske sage stoga se prihvatio Francis Lawrence (“Constantine”, “I Am Legend”), koji je književnom predlošku donio potrebnu svježinu, razigranost i određenu dozu ozbiljnosti.
“Igre gladi: Plamen” ponovno nas vraća u distropijski svijet Panema, državnog ustroja budućnosti sastavljenog od 12 okruga bivšeg SAD-a, koji svake godine biraju po dva svoja tinejdžerska predstavnika, kako bi se u natjecanju znanom kao Igre gladi borili do smrti i odali počast onima koji su prije 75 godina ugušili pobunu protiv Kapitola, glavnoga grada ove ‘države’. Prošlogodišnji senzacionalni pobjednici iz siromašnog Okruga 12, Katniss Everdeen (Jennifer Lawrence) i Peeta Mellark (Josh Hutcherson) naći će se u velikoj neprilici, pošto je Katniss u međuvremenu postala simbol otpora, te se u njeno ime počinju dizati pobune diljem kontinenta. Kako bi se riješio prijetnje mlade Katniss, ali i svih onih koji bi mogli slijediti njen primjer, predsjednik Snow (Donald Sutherland) organizira posebne igre povodom 75. godišnjice (The Quarter Quell), koje okupljaju prijašnje pobjednike Igara gladi i još ih jednom tjeraju na borbu do smrti.
Od samoga je početka jasno da je “Plamen” mnogo životniji i kompleksniji film od svojega prethodnika, te se svojski trudi biti donekle ozbiljno štivo. Ne treba ipak zaboraviti da se na kraju dana radi o sagi koja je namijenjena prvenstveno tinejdžerskoj publici i kao takva se uglavnom samo igra s nekim bitnim društvenim temama i dubljim sociološkim problemima, ali ovoga puta je taj dio obavljen mnogo konzistentnije i uz maksimalno izbjegavanje umjetnog formuliranja i usmjeravanja gledateljevog toka misli. Oni koji su malo informiraniji o recentnim događajima u svijetu (poglavito u zemljama koje se još bore za demokraciju i ljudska prava), naći će mnoge poveznice sa realnošću, ali opet ne u tolikoj mjeri da se gledatelju čini da Lawrence gura nekakvu (proameričku) propagandu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EAzGXqJSDJ8[/youtube]
I dok taj, ‘ozbiljniji’ dio filma dobro funkcionira kao svojevrsni politički triler za djecu, drugi dio se opet bazira na akciji, te glavne junake baca u još jednu prilično dosadnu borbu za život u umjetnoj i kontroliranoj areni. Upravo je taj segment bio najslabiji dio prvoga dijela, a ista je situacija i ovdje, pošto je koncept već više puta isfuran na daleko kvalitetniji način, pogotovo u kultnom “Battle Royalu” ili primjerice niskobudžetnom “Condemnedu”. Jednostavno je dosadno gledati šlampave i neoriginalne akcijske scene praćene prizemnim pokušajima nekakve psihoanalitičke karakterizacije likova, pogotovo onih koje do tada uopće nismo upoznali (a takvih ima mnogo) i do kojih nam uopće nije stalo. Iako bi takva akcija trebala u svakom pogledu dignuti film, cijelo vrijeme ostaje nekakav osjećaj da bi mnogo zanimljivije bilo gledati još par minuta zakulisnih političkih igara i pokušaja dizanja pobune, nego nekakve umjetne napetice.
Ako ćemo već o lošim stranama, valja spomenuti još dva detalja koja poput sitne prašine upadaju u oči i pošteno iritiraju. Prvenstveno se to odnosi na niz nevjerojatnih rupa u priči, koje se ne mogu objasniti čak niti onim poznatim kredom: “Radi se o SF filmu, a tu je sve dopušteno!” Neki su dijelovi priče jednostavno besmisleni i kao takvi kvare sve ono dobro što film uspijeva napraviti na području ozbiljnije filmografije. Drugi je pak veliki problem prilično neartikulirana gluma Jennifer Lawrence, od koje smo ipak naviknuli na mnogo više, pogotovo s obzirom da se već okitila nagradom Oscar. Njezine su reakcije vrlo često primjetno nasumične, te se odaje dojam da je ovu ulogu jednostavno odradila, što su Lawrence i ostatak ekipe jednostavno morali stoički prihvatiti. Slaba kontrola vlastite glume najbolje se vidi u ozbiljnim i emotivnim scenama, koje jednostavno padaju zbog nedovoljno kvalitetnog angažmana ove ljepotice.
No, na stranu tih nekoliko primjetnih mana, na kraju ipak dobivamo prilično dobar i zabavan film, koji će publici koja ne očekuje previše priuštiti ugodnu zabavu. Sasvim je jasno da se u ovom slučaju, kao i u slučaju cijelog serijala, radi o velikoj tvornici novca koja nema neki interes educirati publiku i malo se ozbiljnije pozabaviti aktualnom društvenom problematikom, ali će ih vrlo vješto iskoristiti kao kamuflažu za isticanje među drugim tinejdžerskim filmovima. Zaključno se dobiva dojam da serijal ima jednostavno previše stvari i tema kojima se želi baviti, te na kraju ne uspijeva obraditi niti jedan od njih kako spada, pogotovo kada se govori o nekim ozbiljnijim problemima. Ovaj dio ipak daje nadu da će završetak sage ispasti mnogo bolji nego što se to u početku činilo…
Ocjena: 6/10
(Color Force, Lionsgate; 2013)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
