Voli ih Bono Vox, voli ih Lady Gaga, u Hrvatsku dolaze po prvi put i večeras će nastupiti u zagrebačkom klubu Močvara. Oni su Glasvegas i promoviraju svoj novi album ‘Later… When The TV Turns To Static’, a mi smo se potrudili pobliže ih upoznati u ovom povijesnom referendumskom trenutku o kojem je basist Paul Donoghue također prozborio riječ-dvije.
Zašto Glasgow i zašto Las Vegas kao „nomes est omen“ gradovi kad ste osnivali bend? Je li to kombinacija rodnog grada i Meke u ‘kojoj se snovi ostvaruju’ situacija, ‘sav taj šljokičasti sjaj’?
Paul Donoghue: Stvarno je zanimljivo koliko ljude zanima naše ime. Otkad smo postali Glasvegas svi misli da postoje neka skrivena značenja u njemu. A istina je da je James Allan, naš pjevač, htio ime koje nas po ničemu neće svrstati u određeni glazbeni stil. Želio je ime koje može značiti bilo što i koje nas neće etiketirati kao golubove u kavezu. Da smo se nazvali The Gothic Vampires, ljudi bi već u startu imali mišljenje o nama i prije nego bi čuli glazbu benda. Glasvegas nam dopušta da budemo što god želimo biti.
Odmah po osnivanju 2003. odlučili ste prikriti, zašto?
Paul Donoghue: Još uvijek smo razmišljali što želimo. Bili smo prilično mladi i nismo znali do koje točke želimo ići s bendom. Također nam je trebalo vremena za uvježbavanje i da pronađemo put kojim želimo stvarati glazbu. Bilo je to dobro vrijeme za nas. Uvijek smo prvo bili prijatelji, a bend je dolazio nakon toga, dakle nije se ni mogao događati dok svatko od nas to nije želio. Najviše vremena smo provodili na probama ili u nečijoj kući slušajući Elvisa i Jerry Lee Lewisa.
Glasvegas se pretvorio u ‘sljedeću veliku stvar’ po izlasku debi albuma. Je li to pomoglo bendu ili je došlo malo prerano, svi ti komplimenti i nagrade?
Paul Donoghue: Mislim da sve što se dogodilo bendu se dogodilo u pravom trenutku kad se i trebalo dogoditi. Posebno s prvim albumom. Svirali smo po Velikoj Britaniji i bili predgrupa poznatim imenima i onda je NME naš singl proglasio drugim najboljim singlom te godine. Nakon toga bilo je jedno trideset diskografskih kuća koje su htjele potpisati ugovor s nama. Nikad u životu nisam pojeo toliko besplatnih ručkova kao tada. Čim smo potpisali odletjeli smo u New York kako bi snimili album i potom se odmah bacili na promociju i turneju. Mislim da to sve ne bi imalo istu snagu i značenje da se dogodilo šest mjeseci kasnije. Vremensko tempiranje nam je u potpunosti išlo na ruku.
Kako je vaše iskustvo s britanskim medijima? Jesu li i dalje izvrsni kad stvaraju nova imena i jednako okrutni kad odluče nekog uništiti?
Paul Donoghue: Naša uskustva su uglavnom bila pozitivna. Uvijek je tu nekoliko njih koji odmah odluče mrziti vas, ali je bilo daleko više pozitivne energije prema nama. Mislim da glazbeni mediji imaju veliku ulogu u tome kako će vas ljudi percipirati, ali s postojanjem interneta možete premostiti novinare i doprijeti do velikog broja ljudi. Dokle god je bend kreativan i energičan uvijek će biti u stanju okupiti bazu obožavatelja.
Možete li usporediti situaciju dok ste bili pod indie labelom i sad dok ste pod velikim diskografom?
Paul Donoghue: I jedno i drugo imaju svoje pozitivne strane. Dok si indie onda imaš taj ‘cool’ faktor, imaš 500 vinila i jako si ekskluzivan, mislim da je to odličan put za početi karijeru. Nakon nekog vremena bila nam je potrebna veća mašinerija iza leđa, što naravno imaju veliki labeli, a to je sposobnost i infrastruktura da ponude našu muziku širokom krugu ljudi diljem svijeta. To nam je omogućilo da možemo biti na turnejama čak i kad ništa novo nismo objavili, i sad kad imamo album BMG nam pomaže da sviramo u cijelom svijetu.
U današnje vrijeme dosta toga se preokrenulo u korist društvenih mreža, koji je stav benda prema svim tim čudima interneta u pogledu distribucije glazben, promocije, plaćanja itd.?
Paul Donoghue: Iz naše perspektive gledano učinio je stvari boljima. Dozvoljava nam direktnu interakciju s obožavateljima i mogućnost da se predstavimo kako želimo. Veliki je značaj i jednog YouTubea na koji staviš svoju glazbu i ona je odmah dostupna svuda. Mislim da još uvijek traje taj period adaptacije glazbene industrije na nove uvjete, ali stvari se mijenjaju na bolje. Još uvijek nisu društvene mreže i umjetnici jednako sretni, ali čini se da idu u tom smjeru.
Od vaših početaka jako ste… najbolje da to opišem rječju „stylish“. Što je najviše utjecalo na vašu glazbu? Kritičari i mediji vas stavljaju u istu ladicu s U2, The Enemy, White Lies, Editors…
Paul Donoghue: Većina tog našeg „stila“ došla je potpuno slučajno. Ljudi valjda misle da smo se od početka ciljano odijevali u crno, ali nije tako bilo. Mislim da se u svakoj grupi prijatelji ili istomišljenika stvara taj međusobni estetski utjecaj kojeg kao pojedinac možda nisi ni svjesta. To se i nama dogodilo. Stvari su jednostavno ‘kliknule’ i posložile se zajedno s glazbom, dakle način na koji se odijevamo i na koji smo u interakciji sa svijetom. Kad smo počinjali dosta smo slušali rock and roll 50-ih i mislim da se taj utjecaj još uvijek osjeti. Elvis Presley nas je inspirirao više nego svi bendovi koje si spomenuo, ali znam zašto čuješ sličnosti s njima.
Možete li predstaviti novi album i reći nešto o vašem prvom dolasku u Hrvatsku? Neka posebna očekivanja? Upravo ste u zemlji u kojoj je pored nogometa najvažnija stvar hoće li se oduzeti eventualna bračna prava LGBT manjini.
Paul Donoghue: Obišli smo svijet nekoliko puta i stvarno nije ostalo puno mjesta koje nismo posjetili. Hrvatska je jedno od tih mjesta. Uvijek nam je uzbudljivo kad prvi put dolazimo svirati u neku zemlju, posebice inspirirajuću kao Hrvatska. Naš novi album „Later… When The TV Turns To Static“ kolekcija je pjesma u koje smo ugradili sve što smo znali i čuli do sada i nadamo se da će doprijeti do ljudi. Koncert će biti naelektriziran i jedva čekamo doći u Zagreb. U Škotskoj je također diskusija o tome mogu li se homoseksualni parovi vjenčavati u crkvama tj. u religijskim ceremonijama. Osobno vjerujem ako se dvoje ljudi međusobno voli da mogu učiniti što god zažele. Ako se žele vjenčati to je divna stvar i nitko, apsolutno nitko nema pravo stati im na put.