Elektro-jazz priča koja je započela prošle godine kad se instrumentalno društvo iz benda Mangroove (Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš) okupilo i počelo eksperimentirati sa zvukom prozvavši se Chui dobila je svoj nastavak.
„The Second Arrival“ naziv je drugog albuma grupe Chui, koji je u međuvremenu doživio i određene unutarnje promjene. Chui je sada dvojac Starešinić-Dobranić koji oko sebe okuplja različite gostujuće glazbenike, a napustio ga je trubač Andrej Jakuš, koji je tako omamljujuće ‘cijedio’ prigušenu trubu u stilu Milesa Davisa na prvijencu. Jakuš je također učestvovao u radu na „The Second Arrival“ ali samo na pjesmi znakovita naslova „Can We Be Friends?“ – sjetnom jazzy chill outu koji svoje korijene traži u ugodnom hammond ozračju 70-ih godina prošlog stoljeća.
„The Second Arrival“ općenito naginje ka komercijalnijem plesno-zvučnom ozračju u odnosu na prvijenac, no to ga nimalo ne čini lošijim, jer i dalje posjeduje dosta elemenata iznenađenja. Prvo takvo veće iznenađenje je druga po redu „Venus Vs Mars“ koja je osmišljena kao radijski skeč intervju (Željka Veverec i Matthew McGrath) na temu domaće turističke ponude viđene kroz oči (izvanzemaljskog) stranca. Po pristupu može je se smatrati svojevrsnim hommageom onoga što je Frank Zappa radio u „Valley Girl“ kad se na sličan način sprdao s Kalifornijom. A to neko naslanjanje na rock donosi i uvodna „Chui’s Waltz“ u kojoj potentni rif na klavijaturama nosi cijelu pjesmu.
Obzirom kako je Jakuševa truba igrala značajnu ulogu u zvuku grupe, na „The Second Arrival“ nadomještena je saksofonom kojeg također majstorski i u duhu cijele priče svira Vojkan Jocić koji je najupečatljiviji trag ostavio na skladbi „Umfufu“. Koliko su Starešinić i Dobranić cijela kičma cijele priče najviše se osjeti u njihovoj međusobnoj glazbenoj improvizatorskoj isprepletenosti u „Bedtime Story“, ambijetalnoj u „Kalelargi“ (koja je posveta košarkašu Krešimiru Ćosiću – čovjeku s druge planete, kako ga Chui doživljava) i naposljetku posljednjom laganom vožnjicom „Chui Is Here To Stay“ – ona je ujedno i stav koji govori u prilog da se ‘došljaku prvi dolazak svidio’ i kako tu namjerava i ostati. U to ime mu treba zaželjeti i sreću, jer ovdje gdje je došao dobra glazba je uvijek u deficitu.
I naravno sve ovisi o tome hoće li će ga lokalni domoroci prihvatiti, jer za puno njih su nepojmljivi i daleki zvučni krajolici koje slika Chui. Klaatu barada nicto, Chui.
Ocjena: 9/10
(Dancing Bear, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
