Četverodnevna klupska proslava 1. rođendama Vintage Industrial Bara koja ima sve odlike mini glazbenog festivala u petak je u dupkom ispunjenom klubu kulminirala nastupima domaćih stoner rock bendova Cojones i She Loves Pablo.
Takav poredak stvari jasno upućuje kako priča o stoner rocku nije nešto kratkotrajnog daha što u duhu toga u jednoj sezoni obično zadovolji znatiželju koncertne publike koja se potom okrene nečemu drugom. Upravo suprotno, cijela stvar se razvija i krug poklonika raste i to krug vjernih poklonika. A odani su ponajviše glazbi koja je izraz sadašnjosti u svjetskim okvirima.
Stasala je generacija koja uistinu misli globalno i djeluje lokalno u pravom smislu te fraze. Ok, bar jedan dio generacije koji izlaz iz ove naše slijepe ulice beznadne svakodnevnice pronalazi u zvuku i pulsu onoga što osjeća ista generacija i izvan ovih granica. Cojones i She Loves Pablo su u završnici trećeg dana rođendanskog tuluma na pozornici Vintage Industrial Bara bili jednostavno pun pogodak.
Pravi mladi lavovi scene – s jedne strane zaigrani, neobuzdani i spremni na ostavljanje duše na pozornici kroz isjeđeni odrenalin, a s druge precizni i vješti kormilari u zvuku koji je gust poput melase i nabijen ritmom koji zahtjeva gibanje. Snažno, upečatljivo i apdejtano, a opet bez imalo isforsiranosti.
Isforsiranost su malo pokazali hardkoraši Deafness By Noise stalnim pozivanjem publike na podčinjavanje hardcore etici i poganju. No nije bilo riječ o toj vrsti publike. Pomalo je šteta što Deafness By Noise nije nastupio večer prije s Peter & The Test Tube Babies. Tada je u klubu bila publika kojoj je definitivno bila potrebna još jedna doza zdravog ispucavanja agresije pred pozornicom.
Što se tiče power tripa zagrebačkih Erotic Biljan & His Heretics, kao netko tko ih se do sada prilično nagledao uživo, sinoć su pružili jednu od boljih live koncepcija i to je publika itekako osjetila. Nisu bili samo fokusirani na ‘rock’ već i na ‘roll’. Nastup im je ‘disao’, što je bila jako dobra odluka. Nisu nabili sve ‘u crveno’ što im se znalo događati kad publiku jednostavno blokiraju silinom energije koja pravocrtno tutnji s pozornice. Repete će pružiti uskoro u istom prostoru kad će svirati zajedno s My Buddy Moose.
Najklimavija karika večeri bio je instrumentalni trojac (bez bas gitare) Rochelle Rochelle koji je više bio zabavljen sobom kao da je u pitanju proba u njihovoj prostoriji, a nekako nije bilo ni vrijeme ni prigoda za takav introvertan i nekoherentan pristup u odnosu na sve ono što se na pozornici događalo nakon toga.
Jer ipak što god zlobnici mislili, Vintage Industrial Bar je širom otvorio vrata domaćoj underground sceni kao što je i značajan broj onih koji tamo zalaze na ispravan način ‘suočio’ s istom. Osjeti se to svaki put kad se nogom prijeđe prag kluba. Toliko da je ušao pod kožu nakon ‘samo’ godinu dana. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.