Velika djela i navjećim laicima uvijek izgledaju jednostavno i logično, što je ujedno i snaga njihove megnetičnosti. 24-godišnji John Newman svojim debi albumom ‘Tribute’ upravo je to dokazao. Nije tražio nove formule u pop glazbi već joj je vratio stari sjaj, shvatio je da ‘pop’ u sebi mora sadržavati privlačnost – ljubav na prvi pogled tj. slušanje.
Već danima slušam „Tribute“, album tog mlađahnog Britanca Johna Newmana koji se (kao i svaki talent) pojavio niotkuda. Ljepši, pitkiji i zarazniji pop album (po svim gabaritima) nisam čuo cijele prošle godine. Taj 24-godišnjak nije izmislio ‘toplu vodu’ u glazbi, već je samo s dušom otpjevao pjesme unutar svima nama znanih pop okvira krenuvši od Motowna do današnjih produkcijskih imperativa.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=CfihYWRWRTQ[/youtube]
„Tribute“, iako to njegovo ime upućuje, nije album obrada drugih slavnih autora, već je u potpunosti Newmanovo osobno djelo koje je kreirao uzuz pomoć suradnika, ponajviše producenta Stevea Bookera (Jamie Cullum, Rebecca Ferguson). „Tribute“ se zove jer je to posveta svima onima koji su ga inspirirali u životu, a to je i grafički dočarano stiliziranim stablom porijekla u obliku dijamanta u unutrašnjosti CD bookleta. John Newman nije puritanac u tom smislu, već mlada duša koja kao spužva upija sve od Nine Simone i Raya Charlesa do Rudimentala, Jay-Z-ja, Florence+Machine i Jamesa Blakea, a isto tako ne skriva ni rock korijene navodeći između ostalih Jimija Hendrixa, Joy Division i Queens Of The Stone Age. Ujedno teško se sjetiti i bolje dočarane edukacijske forme za sve njegove mlade vršnjake i vršnjakinje od te ilustracije stabla glazbenog porijekla na kojem sve navedeno vrijedi biti u kućnoj fonoteci ili u mp3 datoteci, jer današnja omladina nema problema s nedostupnošću željenog, već s kvalitetnim izborom u sveopćem izobilju ponude.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=i8N6SScXb8M[/youtube]
Glazbeno pak John Newman ima sve ono što je u prošlog godini izvjetrilo iz velikih (crnih) američkih pop zvijezda koje su do savršenstva izbrusile imidže i scenarije spektakla, ali izvisile u svojoj primarnoj misiji, tj. u plasiranju hitova. „Tribute“ zvuči kao kompilacija (nekih) najboljih hitova. Svaka pjesma zaziva ples, dok Newman svojim na momente hrapavim glasom ukazuje kako je poslije Davida Graya, Jamesa Morrissona i Paola Nutinija upravo on novi muški pjevački kalibar za kojeg znate da je pjevač od trenutka kad se rodio.
Prva pjesma „Tribute“ sa sineastičkim ambijentalnim uvodom osmišljenim kao brzinsko putovanje kroz vrijeme do sadašnjice i snažnim repetativnim refrenom „All for you“ naizgled nije ništa posebno sve do prijelaza kad Newman zareži poput Ce Lo Greena. Nakon toga se uši načuljuju, dok ih Newman nagrađuje s „Love Me Again“ s kojom bez problema može pomesti svaki dance floor. Da je majstor pozitivne plesne euforije dokazuje potom s „Loosing Sleep“ jednako tako pamtljive i definirane i nimalo degradirajuće za inteligenciju slušatelja.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Bs5-klTyb9o[/youtube]
Pjesma „Easy“ dokaz je kako pravi aduti tek dolaze kad ritam malčice uspori, da bi potom „Try“ opet stvorio plesno ludilo. Za raskošno uletavanje u sjetu zadužena je „Out Of My Head“. U njoj Newman odlično balansira između kontrasta moćne orkestracije i sjetnog prebiranja po klaviru. Retro soul clubbing zaživljava u „Cheating“ dok ovaj talentirani mladac sigurno hoda u cipelama Raya Charlesa i poput spomenutog starog asa se nadmeće s raspjevanim pratećim vokalisticama. Trip hop ambijenta se iskusno dotiče u „Running“. „Gold Dust“ je primjer kako Newman izlazi i kao pobjednik u apsolutnom bućkurišu koji počinje naslonjen na dubstep a la James Blake koji se potom transformira u pop himnu u stilu ABBA-e. Pretposljednja „Goodnight Goodbye“ zvuči kao idealan završetak albuma, ali ovakav album kao da zaslužuje bis, a takav Newman isporučuje kroz „All I Need Is You“ u kojem baštini zvuk nekad popularnih i naglo ugaslih Fine Young Cannibals u kombinaciji s himničnošću moderne mu kolegice Florence Welch.
Jednostavno kazano „Tribute“ je brutalno dobar pop album koji nosi pregršt hitova u pravom smislu te riječi. Koliki je talent Jake Bugg kad je u pitanju folk country i rock, toliko je postojan John Newman kad je u pitanju plesni podij. U to nema sumnje.
Ocjena: 10/10
(Universal Music, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
