Koncert zbog kojeg će u Zagrebu žene biti zadovoljnije i sretnije još bar nekoliko dana.
Bilo bi stvarno lijepo kada se ljubav i politika ne bi nikada susreli, no te suprotnosti se privlače oduvijek i protiv tog prokletog spoja može se boriti samo iluzijom. Jednu takvu iluziju već punih 30 godina uspijeva s pozornice prenijeti Bajaga, nerazdvojan od svojih majstora – Instruktora. Svaki put kada dođu u Zagreb Bajaga i Instruktori dovedu svoje fanove do ekstaze zbog koje su mnoge žene u Zagrebu zadovoljne i sretnije nego inače još nekoliko dana nakon koncerta.
“Još te volim” s “Od Bižuterije do Ćilibara” otvorila je koncert i interakcija benda i publike potekla je bez ustezanja, kao da je netko na Šalati stisnuo pauzu, a u Tvornici ponovno play. Opus pjesama Bajage i Instruktora nakon albuma “Muzika na struju”, kako i na Wikipediji tako i na mojoj glazbenoj karti, stoji u crvenom. S “Prodavnice tajn” od devet mogućih odsvirano je sedam, razlog uskraćivanja dviju najemotivnijih pjesama može se naći u prvom pasusu ovog teksta. Uslijedila je “Godine prolaze”.
Bajaga i Instruktori posvetili su niz od ova tri koncerta Draženu Vrdoljaku, glazbenom kritičaru, radio DJ-u i velikom majstoru na rock sceni naših krajeva, a koji je naprasno napustio ovaj svijet. Brk bi mu se zasigurno zadovoljno osmijehnuo na sveukupnu izvedbu sinoć u Tvornici, a posebno na vrhunac večeri s “Marlena” i “Bam, bam, bam” s ‘Jahači magle’. O spoju Bajaginog seksi basa i sjajnog tenora Dejana Cukića vjerojatno je već sve rečeno, ali za svaki slučaj: sjajno zvuče.
Kako veliku većinu glazbenog biznisa općenito u svojim rukama čvrsto drži jači spol, žene ipak nisu i neće zaboraviti niti Dan žena, niti ispunjavati svoje, a ne instruirane ambicije. Bez sumnje, Bajaga i Instruktori ne polažu nade u svoje muške glazbene obožavatelje, žene tu ipak vode glavnu riječ. Bajaga se gotivno nosi, a bend ga prati pa je upravo veselje vidjeti ih u tako dobroj formi, i u pojavnom i u zvučnom smislu. Doduše, zvučno bi se od seniora očekivalo i nešto zrelije i nešto više inovativnosti, ali to se topi pred vidnom dječačkom uživancijom u formiranju gitarskog zida kojim se razvaljuje ekipa. Žestina koncerta i količina decibela neće razočarati ni posve oguglale noisere; u čast Draženu i Kulušiću drugačije ne bi niti moglo. Bajaga niti u jednom trenu nije ostavio Instuktore po strani i pravo Elvisovski koketirao s publikom što bi, ako nigdje drugdje te večeri, onda u “Stari put za Novi Sad” bilo pravo mjesto za tu dozu šarmiranja. Jedini razlog koji mogu zamisliti što iskusni Instruktori nisu dozvolili Bajagi taj intimniji trenutak s publikom bio bi što on jednostavno, nije dovoljno vježbao gitaru.
Kroz puna dva sata programa tempo je malo gore, malo dole, a baš za tu pjesmu Zagrepčani su od Bajage mogli čuti laskave pohvale za pjevanje. Bajaga i Instruktori imaju dovoljno materijala u tri večeri održati sasvim različite koncerte, uz najbitniju stvar da kvaliteta nije upitna. Od “Pozitivne Geografije” dug je put do ove razine pozitivne taštine i dosljednosti, uz to teško je biti pravi fan nekome i dozvoliti mu da se pokvari. Bajaga i Instruktori i dalje stare kao jako dobra berba, a baza njihovih fanova u Zagrebu i dalje je srčana i obnavlja se nekim novim dječacima i djevojkama.
“Slušam Bajagu na vokmenu (walkman – prijenosni kazetofon). Što taj frajer ima seksi glas! Prvi puta pomišljam da bi na koncertu mogla vrištati i trčati za tim pjevačem…”, razmišljanja su to stara 22 godine, kada je pojam frajera bio Axl Rose, neke politike umiješale su se pa niti Bajaga niti autorica ovih riječi nisu mogli, slijedom ispisanih misli, biti ugroženi.