‘Diplomac’ u Komediji – Gđo Robinson, vi mene pokušavate zavesti!

Sjajne skladbe Bambi Molestersa i Simona & Garfunkela malo kad imamo prilike čuti u zvučno boljem, čišćem i punijem izdanju negoli na savršenom kazališnom razglasu.

Foto: Ines Novković

„Diplomac“, cijenjeni roman(čić) iz 1963. američkog spisatelja Charlesa Webba u kulturnu je svijest planeta utisnut u obličju istoimene romantično-humorne-društveno kritičke filmske uspješnice iz 1967., nominirane za sedam važnih Oscara (film, glumci, scenarij), od čega je nagrađen jednime, za režiju. Prethodno uspješan kazališni glumac i redatelj te potpisnik jednog, vrlo zapaženog filma („Tko se boji Virginie Woolf?“, 1966. nagrađen s pet, nominiran za još osam Oscara), Mike Nichols „Diplomcem“ je potvrdio status obećavajuće filmskoredateljske pridošlice.

U orbitu sedme umjetnosti tada je lansirana sjajna, višedesetljetna zvjezdana karijera dotad malne anonimnog glavnog glumca, tridesetogodišnjeg  Dustina Hoffmana u ulozi 20-godišnjaka Benjamina Braddocka, mladenački dezorijentiranog diplomca koji se upusti u seksualnu vezu s „dvostruko starijom“ suprugom očeva poslovnoga partnera, gđom Robinson. Uloga rečene „iskusne zavodnice“ ostala je najzapamćenija u karijeri Anne Bancroft – inače dobitnice Oscara za glavnu ulogu u „Čudotvorki“ (1962.) Arthura Penna, nominirane za pozlaćeni kipić u još tri navrata – u stvarnosti svega šest godina starije od Hoffmana, dok je uloga njene kćeri Elaine, Benjaminove „prave ljubavi“, jedan od malobrojnih upečatljivih nastupa Katharine Ross, inače tek devet godina mlađe od tumačiteljice svoje filmske majke.

Osim po generalnoj vrsnosti izvedbe, dobro ispričanoj priči, preciznim suhohumornim dijalozima i Nicholsovim duhovitim modernističkim užerežijskim rješenjima, film „Diplomac“ u sjećanje se usjekao zbog briljantnog Hoffmanova nastupa, odmjereno izazovnog, pristojno-provokativnog erotskog imaginarija te nekoliko sjajno izvedenih prizora, poput Benjaminova uvodnog plutanja u bazenu i tapkanja u ronilačkoj opremi ili onoga pretkraj filma, kad uzbuđeno pokušava stići na vrijeme da spriječi vjenčanje dragane s drugim, gdje se ističu trenuci u kojima mu automobil ostane bez benzina i onaj u kojem očajnički priziva voljenu Elaine lupajući rukama o prozorsko staklo crkve. Ukupnom je dojmu nemalo doprinijela i briljantna glazba Paula Simona, odnosno Simona and Garfunkela, sastavljena od ponešto postojećih i ponešto za film skladanih skladbi, među kojima je u anale ušla „Mrs. Robinson“, isprva zamišljena kao „obična pjesma za repertoar Simona and Garfunkela“ radnoga naslova „Mrs. Roosevelt“.

Godine 2000. britanski je dramatičar i kazališni redatelj Terry Johnson prilagodio „Diplomca“ pozornici, oslanjajući se podjednako na izvornu knjigu i na filmski scenarij Caldera Willinghama i Bucka Henryja, a tijekom izvedbi na londonskom West Endu i potom na njujorškom Broadwayu u ulozi gđe Robinson izmjenjivale su se atraktivne sredovječne zvijezde Kathleen Turner, Jerry Hall, Amanda Donohoe, Anne Archer i Linda Gray.

U veljači 2013. „Diplomac“ je zaigrao i na daskama zagrebačke Komedije, u dobrom prijevodu i dramatizaciji Zinke Kiseljak i u režiji Aide Bukvić usmjerenoj na jasno i precizno poentiranje smisla i ugođaja svakog pojedinog prizora. Sagledamo li predstavu u odnosu na spomenute reperne, zimzelene točke filma kao temeljnog zaloga popularnosti i privlačnosti cijelog pothvata, nije teško ustvrditi da ničija očekivanja ne bi smjela ostati iznevjerena.

Automobilskog kašljucanja, doduše, nema, kao ni lupanja po prozoru crkve, no već na samom početku bazenski je prizor, preseljen u Benovu sobu u kojoj mladić nasuho isprobava ronilački komplet, iznimno domišljato i uspješno preveden u kazališno obličje uz pomoć „bazenskih svjetlosnih efekata“ i odlično izabranog surf-instrumentala Bambi Molestersa čije će pjesme, odnosno izvaci iz „Kiss Off“, „The Point of No Return“, „Theme from Slaying Beauty“ i „As the Dark Wave Swells“, skupa sa Simonovim remek-djelima „Mrs. Robinson“ i „Sound of Silence“ činiti izvrsno pogođen soundtrack. Vrijedi spomenuti da je rečene pjesme malo kad moguće čuti u zvučno boljem, čišćem i punijem izdanju negoli na savršenom kazališnom razglasu. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X