Energični dvojac Blood Red Shoes koji čine Laura-Mary Carter i Steven Ansell po drugi put dolazi u zagrebačku Tvornicu kulture. Grupa je upravo objavila istoimeni novi album, a za raspoložen o njemu i svemu što se na turneji događa ‘Krvavo crvenim cipelicama’ bio je bubnjar Steven Ansell.
Kako napreduje turneja? Vaš novi album je objavljen 3. ožujka, jeste li zadovoljni sa svime napravljenim iz sadašnje perspektive?
Steven Ansell: Jesmo. Turneja je odlična i mislim da smo je startali u najboljem mogućem trenutku. Novi album uživo stvarno drži vodu i mislim da se pokazuje kako publika na koncertima jako dobro prihvaća nove pjesme.
Nova turneja će vam trajati još deset tjedana. Do sada niste bili na turneji toliko dugo, kako se osjećate u toj ulozi benda na dugačkoj turneji?
Steven Ansell: Imali smo poduže turneje u prošlosti. Nije to ništa novo za nas dvoje. No sad je razlika što ne postoji pauza između europske i sjevernoameričke turneje. Cesta nam je postala dom!
Na prijašnjem albumu ste radili s Mikeom Crosseyem koji je producirao “In Time To Voices”, “Box of Sacrets” i “Fire Like This”, a potom ste odlučili sami pristupiti produkciji albuma nakon toliko godina suradnje. Zašto? Nije li to riskantan potez?
Steven Ansell: Definitivno je rizik i to je jedan od razloga zašto smo to uradili. Volimo rizikovati. Osjećamo da na svakom albumu nešto moramo napraviti drugačije. Ovog puta glavna promjena je da smo odlučili sami producirati vlastiti album i to na način da ne dozvolimo nikome da nam pomogne ili pruži asistenciju. Zanimalo nas je možemo li sami proći kroz taj cijeli proces, a da ne uprskamo stvar. Dugo smo pričali o tome u prošlosti. Sad je došlo vrijeme da to i učinimo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=IUWfid5nIcY[/youtube]
Kad bend objavi istoimeni album to obično znači da je u pitanju definirajući stav ili zaokret u nekom drugom smjeru, ili pak da je jednostavno ponestalo mašte i ideja za naziv albuma. O kojem slučaju je konkretno kod vas riječ?
Steven Ansell: Startalo je kao plan ponajviše zbog ideje da samo produciramo album. U tom smislu najiskrenije je reći da je to u potpunosti ‘naša ploča’. Nitko drugi tu nije zadužen za ‘održavanje vatre’, tako da je imalo smisla album nazvati imenom benda. Također smo osjećali da je u pitanju kuminacija zvuka i pjesama koje radimo od trenutka osnivanja. Tako da je definitivno u pitanju i naš stav, ali definirajući stav u smislu: „Blood Red Shoes part. 1“. Osjećamo da smo učinili što smo trebali učiniti i nakon ovoga sigurno je da će naredni album biti nešto posve drugačije.
Album ste u cijelosti snimili u Berlinu. Što je to tako specijalno kad je Berlin u pitanju?
Steven Ansell: Istina, Berlin je jedno od najinspirativnijih mjesta na Zemlji. Imaš osjećaj da je sve moguće i ljudi te ohrabruju u tome da pokušaš u svom naumu. Ljudi koji žive u Berlinu se ne boje života i spremni su se uhvatiti u koštac s izazovima. Dijelom su potpuno ludi, ali su također i radoholičari. Savršeno mjesto za nas. Berlin je interesantan i zbog svoje povijesti, tako da ne možete pobjeći od inspirativnosti koja se tamo osjeti na svakom koraku.
Nešto vaš posljednji album posebno izdvaja od prethodnih. Osjeća se da je puno spontaniji i manje planiran u smislu ‘pisanja pjesama’. Koji je bio vaš pristup u njegovom kreiranju?
Steven Ansell: Razlikuje se pristup od pjesme do pjesme… Do nekih smo došli zajedničkim jammanjem, a snimili smo ih gotovo odmah nakon što su nastale. Usred uvježbavanja. Druge pak poput „Tightwire“ nastajale su tako da je Laura svirala piano dijelove i snimala ih na različite načine i različitim tempom, igrajući se s melodijom dok nije izašlo ‘ono nešto’ iz njih. Spontanost je možda najvažnija stvar za nas, čak i za pjesme poput „Stranger“ koje su pažljivo slagane. Želimo uhvatiti osjećaj izvođenja, iskre između nas prije svega. Volimo taj pomalo kaotični pristup u kojem nije sve perfektno i previše uvježbano jer to u konačnici unosi hladnoću u glazbu. Dalje>>