Brojnim je gostovanjima Wowen Handa oliti Wowenhanda u Hrvatskoj od 2007. godine naovamo, David Eugene Edwards izbaždario atribut ‘propovjednika s gitarom’ u svoj stalni epitet. Samo što osebujnim diluvijalnim vokalom svoju masivnu liriku praši razvaljujući obale punka i bluesa, u skladu s gardom starozavjetnih jahača apokalipse. A pitanje je: je li svojom anakronošću rasturio našu vjeru u festival na kome je nastupio?
Svijeće si je pak, uz koje je svirao na famoznom koncertu u novosadskoj sinagogi, to je sasma jasno, Edwards ispuhao sam. I to orkanski, povremeno i parodično. Svojski upregnuti u stvaranje iskustva koje izuva iz cipela nisu prezali niti od prljavijeg zvuka iz razglasa, a masivnog, koji na Žedno uho i ne spada… Iako na samom početku koncerta pada i „Horse Head Fiddle“ iz repertoara 16 Horse Power, listu su skoro u cijelosti posvetili novom albumu „Refractory Obdurate“. Bend zauzima pozornicu Jedinstva nakon diskretnog Marshmallow Notebooks, Habijanca koji je u sobi velike vlage na odar izišao bez bubnjara i bez problema posredovao čistu emociju, iako te duhove i petarpanovsku mistiku nije potrebno u dušu znati.
Prelaskom u Močvarinu dvoranu s pozornice je dopirao pročišćeni zvuk electro-popa, berlinske heroine Gudrun Gut. Iako su njezini beatovi zadržani u middlu i dinamika se ne mijenja, a vokal gospođa šiba na njemačkom, atmosfera iz Sirupa na Paromlinu slila se u Močvaru pred hametice osutu publiku. Ima prizvuk housea, izbačenog iz osi s premazima industriala. Tko bi rekao da će upravo njen nastup, iz retrospektive gledano, najaviti nastup Bena Frosta čija je stilizirana militantnost neke klasike žanra, poput Whitehousea, izravno dovela u pitanje.
Odgovor treba tražiti u suradnji s Multimedijalnim institutom, koji je radikalno tranformirao, prvo Bijenale, Noćnom scenom, a sad i ovaj festival; ovakvi iktusi ne dolaze slučajno… Stroboskopi, dim i abrazivni atak; asemblažu rane elektronske glazbe sručio je Frost na krotki pandemonij Žednouhe omladine zadnje večeri festivala. Poučeni iskustvom Laibacha koji su otpočetka djelovanja rock-koncerte dekodirali kroz totalitarnu matricu, jasno je da smo ono što je izvana naličilo jednosatnom iživljavanju, shvatili kao ‘finu’ antieskapističku ironiju IDM-a, glitcha i post-dubstepa, pojačanu i ikonografski navlačenjem električne gitare preko ramena. (Neologizam ‘laptopbdžija’ kojim se služim, u duhu jednačenja po zvučnosti, ovdje je dobio puni smisao.) A opet, militarističke bennetovske čizmetine ostavljene su u backstageu. Frost je, naime, na pozornicu, izišao – bos!
Stara fronta Žednog uha ipak se opravdala dovlačenjem Forest Swords, live acta na granici žanrova, strašno inteligentno zapakirane klupske psihodelije. Matthew Barnes na klavijaturici i MPC kontroleru, te laptopu spuštenog ekrana, zahvaljujući prisustvu živog bas-gitarista Jamesa, odnose nas u neki novi dub, u prostranstva na kojima više nema mjesta za prvoloptaške folklorne reminiscencije. Istovremeno klupski relevantan i medijski reprezentativan, duboko multikulturno informiran, zatresao je dvoranu, iako polemičke težine koju je imao Frost, može samo sanjati.
A za stvaranje krajnje odmetnute atmosfere pobrinuli su se DJ-i iz kolektiva Živa muzika. Baš, živa, he, he.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
