Kad se sve zbroji, Damon Albarn ispada jedna od najvećih faca kad je u pitanju scena s britanskog otoka. Jedostavno je uhvatio mot još u devedesetima kad se njegov Blur nadmetao u popularnosti s Oasisom – prvom istinskom rivalstvu nakon onog najpoznatijeg između Betlesa i Stonesa trideset godina prije.
Damon Albarn kao da se cijelo vrijeme trudi da ne dosadi sam sebi. S jedne strane uvijek prepoznatljiv bez obzira je li riječ o već spomenutom Bluru, ili bendovima Gorillaz, The God, The Bad And The Queen, Rocket Juice & The Moon, ili pak prošlogodišnjem projektu Maison Des Jeunes s Africa Expressom, a s druge kameleonski tip na tragu Bowieja od kojeg se nikad ne zna što slijedi. U biti idealno da se lako može postaviti pitanje: „Tko je uopće Damon Albarn?“, kao čovjek koji toliko vješto kormilari stilovima i podenebljima. Stoga je njegov prvi solo album možda i najbolji odgovor na to.
Jest da je 2003. godine na vinilu objavio demo EP „Democrazy“ koji snimao po hotelskim sobama tijekom Blurove „Think Tank“ američke turneje, ali se prema uratku i ponašao kao premo demu. Najbolji dokaz tome je da se „I Need A Gun“ našao na drugom albumu Gorillaza „Demon Days“.
„Everyday Robots“ je potpuno duga priča i u potpuno drugoj situaciji. Iako dolazi kao njegov prvi solo album, može ga se smatrati zaokruživanjem dosadašnjeg rada – nešto kao mentalna kompilacija i sređivanje misli, a opet to je i korak dalje. „Everyday Robots“ je prije svega zanatski vješto odvagnut materijal u kojem je dovoljno prostora otvoreno artističkom pristupu čime je Albarn uspješno zadovoljio kritičarski lobi, ali je i ‘zaigrao za raju’ i uistinu vješto ispleo nekoliko hit brojeva, podsjetivši tako na najbolje momente Blura.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=CCUfitpIsW8[/youtube]
U prvom redu tu su izvrsna „Heavy Seas Of Love“ kojom zatvara album, koja je ujedno i najveća navlakuša da ga se ponovno zavrti i dublje uroni već od ‘pomaknute’ upotrebe violina u uvodnoj „Everyday Robots“ koja balansira na nasljeđu Radioheada i Pink Floyda kad je riječ o vapaju otuđene duše u sistematiziranom svijetu. Druga poput „Heavy Seas Of Love“, koja iskače iz okvira, je „Mr. Tembo“. U njoj se igra Afrikom i Karibima onako kako je to svojevremeno, i proslavljeno, radio Paul Simon. Kao da nije želio da mu solo album ima pečat modernog depresivnog indieja. A i da nije to napravio ne bi omašio, ali ovako je dokazao da je on taj koji određuje pravila, a ne trendovi.
U stvari „Mr. Tembo“ kao četvrta pjesma po redu je izvrsna prekretnica nakon uvodnog triptiha „Everyday Robots“, „Hostiles“ i „Lonely Press Play“ – koja je usput rečeno vrhunac nakon kojeg se mora promijeniti ozračje. „Mr. Tembo“ tako nakon „Lonely Press Play“ ‘sjedne’ kao kratki plesni preokret u Bowiejevoj „Space Oddity“.
„The Selfish Giant“ potom kroz klavirske dionice koketira s jazzom i stvara sjetni uvod u centralnu sedmominutnu ljubavnu elegiju „Me And You“, koje je se ujedno nakon „Lonely Press Play“ po svojoj osobnosti čini i glavnim razlogom zašto se Albarn odlučio za to da ovog puta objavi solo album, a ne neki ‘nastavak’ unutar svojih brojnih kolaboracijskih i projektnih priča. Ta sjeta je njegova i samo njegova. Ne pripada ni Bluru, a posebice ni Gorillazu. Jednostavno je neuklopiva u bilo što što je do sada radio u različim ulogama. Utoliko jači efekt izaziva i retrospektivna „Hollow Ponds“ i „Photographs (You Are Taking Now)“ u kojoj namjerno sadašnost tumači kao već dogođenu stvar. Pretposljednjom „The History Of Cheating Heart“ Albarn kao da metaforički otkriva osobni svijet iza kulisa, a time daje naslutiti i ‘prirodu svoje igre’, da bi kao plastični dokaz tomu za kraj još jednom okrenuo kormilo ‘ka svjetlu’ ostavivši nam u nasljeđe „Heavy Seas Of Love“ – u najmanju ruku najbolju pop pjesmu ove sezone.
„Everyday Robots“ je album koji osvaja gotovo neprimjetno da bi u velikom finalu uistinu osjetili da ste ‘u sigurnim rukama’ kako sugeriraju stihovi u „Heavy Seas Of Love“. Idealan album za pritisnuti ‘play’ kad ste osamljeni.
Ocjena: 9/10
(Parlophone / Dancing Bear, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
