Koja i Disciplina nastupili su sinoć na četvrtom Festivalu slobodne glazbe u Murteru.
Prezirao je klasično shvaćanje rock and rolla, nije priznavao da pripada generaciji novog vala, negirao je i zagrebačkoj i beogradskoj sceni onog doba kreativne dosege koje su im pripisivali mediji i publika, svojom je bass gitarom trideset godina stvarao jedinstvenu buku, jedini je uspio pokrenuti karijeru u svijetu i od svojih se početaka nije promijenio ni za milimetar, glazbeno ni ideološki. Dušan Kojić Koja i njegova Disciplina kičme sinoć su nastupili u lokalnoj pizzeriji u Murteru.
Nije strašno kao što zvuči. Radilo se o nastupu u sklopu Festivala slobodne glazbe, a pizzerija je bila rezervni položaj u slučaju kiše, koja na kraju nije ni pala. Nije se ni Koja odmah snašao u situaciji da mora bass uključiti u pojačalo dok za susjednim stolovima turisti mirno jedu bez primisli da bi im već i prvi ton ispušten iz zvučnika mogao otpuhati šunku s pizze. Oni koji su zalutali brzo su nestali, stolovi su već nakon druge pjesme uklonjeni i stvari su se okrenule u korist Discipline – pred njima su bili fanovi koji su njihov noise-rock proživljavali cijelim tijelom puna dva sata.
Disciplina kičme brzo je došla u formu i još jednom dokazala da svojom shemom bass-bubanj-usna harmonika ne mogu zvučati loše niti da prepjevaju telefonski imenik. Murterskom idiličnom uvalom Čigrađa prolamalo se „Prestani da mrziš“ i još pokoji hit s odličnog i još uvijek aktualnog albuma „Uf!“, zašlo se malo i u londonsku fazu s „Heavy Bass Blues“, predstavio se novi singl „Samo disciplina“, a kako mediteranski zrak terapijski djeluje i na najtvrđe orahe, tako se i Koja smekšao i udario na kraju po najvećim hitovima.
„Ah, ah kakva sreća“, „Tata i mama“ te uvijek katarzična „Buka u modi“ učinili su od Festivala slobodne glazbe najbučniji događaj u okolici još od kad su My Bloody Valentine pohodili Šibensko-kninsku županiju.
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr