Previše u trendu, premalo svoji – bila bi generalna kvalifikacija berlinskog folk rock indie trija Mighty Oaks i njihova debi albuma ‘Howl’.
Ian Hooper, Claudio Donzelli i Craig Saunders, možda i ne bi bili na krivom (čitaj: dosadnom) putu da su malo više zagrebali u taj američki folk i pronašli neka jača imena iz prošlosti za koje bi se uhvatili. Ovako čini se da su samo bili opijeni uspjehom koji žanju Mumford And Sons. A kao da i njih samo i slušaju kad su odlučili 12 pop pjesama obojati u akustični folk uz nezaobilazno šuškanje četkica po snare bubnju, povremeni decentni bendžo i harmoniku.
No nema tu dovoljno ni gradacijskih vokalnih igrarija na koje igraju spomenuti Mumford And Sons, a bogami ni lucidnih falsetnih vožnji kakve priređuju Fleet Foxes. Mighty Oaks dodvoravaju se slatkastim harmoniziranjima. Uspjeli su stvoriti ugođaj toplog kamina u zimskoj noći, samo što je taj kamin ona električna kopija pravog kamina – s jednim izlivenim panjem u njemu i titravim svjetlom koje oponaša sjaj užarenog ugljena. Ukratko, može se ugrijati, ali to nije taj ugođaj. Ugođaj je fabriciran, kao i foto session benda u knjižici CD-a gdje dva neobrijana i j jedan bratadti muškarac poziraju u prirodi u izglancanim gozericama, što više podsjeća na katalošku prodaju opreme za kanadske drvosječe.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wqzlJb7hTsc[/youtube]
Pjesme su pune ‘bratskog’ samopoudanja od uvodne „Brother“ (na čiji naslov je neizbježno ne pomisliti na The Black Keys) do duševnih traženja, propitivanje roditeljskog odgoja i ljubavne tematike. Dakle Mighty Oaks su duševno smireni i zrače ‘pozitivom’, pravi pravednici. Možda je to dobra terapeutska kura, ali je istovremeno i bez opipljivijeg konteksta i neke životnosti za koju bi se moglo uhvatiti.
Izlizana je i ona donedavno magična riječ ‘indie’ pod koju se svakakvo frikovlje moglo sakriti i amaterizam i ispraznost opravdavati izravnim duševnim impulsima. Might Oaks jedni su od onih koji tu stvarno nemaju što za reći, iz njihove glazbe prije se može osjetiti tržišna proračunatost trenutka, uredno i smisleno popunjena Excell tablica o najsitnijem detalju ambalaže, samo je zaboravljeno ono glavno, a to je kakvog je okusa ‘čokoladica’. Ali i to je stara oprobana fora. Puno njih nasjedne na ambalažu.
Ocjena: 4/10
(Vertigo/Universal Music, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
