Slavni francuski cover bend sinoć je nastupio na tvrđavi sv. Mihovila na navodno oproštajnoj turneji.
Bila je naelektrizirana noć. Nekoliko sati nakon što je s oltara u Vrpolju noćni život u Šibeniku proglašen „zaglušujućom i izluđujućom bukom“, tvrđava sv. Mihovila pripremala se za posljednji koncert pod egidom Terranea, za francuski Nouvelle Vague, a podno katedrale, čiji se najpoznatiji stanar preko mikrofona potužio Velikoj Gospi da ne može spavati, sve je bilo spremno za premijerni šibenski nastup Mikija Solusa.
Unatoč tome, ili baš zbog toga, Šibenik je sinoć ključao do ranih jutarnjih sati. Oko tri ujutro sreli smo Antoinea (da smo mu prezime tada zapisali, možda bismo ga sad i znali), basistu iz Nouvelle Vague, koji je sjedio ispod spomenika Jurju Dalmatincu i razmišljao kako da dođe do svoje sobe u Solarisu.
Antoine, navodno vam je šibenski koncert ujedno i posljednji?
Ne, mislim da imamo još sedam ili osam dogovorenih.
Ali turneja jest posljednja?
Navodno.
U ništa Antoine nije bio baš siguran. Uostalom, on je tu ionako samo usput. Marc Collin i Olivier Libaux, pokretači projekta Nouvelle Vague, mijenjaju ostale članove svakom novom turnejom. U odnosu na Terraneo prije tri godine, Nouvelle Vague se sinoć pojavio s jednom novom pjevačicom, novim basistom, bubnjarom, a bez ritam gitariste. Set-lista je, pak, bila gotovo identična.
„Master and Servant“, „Dancing With Myself“, „Ever Fallen in Love“, „Love Will Tear Us Apart“, pa sve do „Too Drunk to Fuck“ Dead Kennedysa. Nouvelle Vague su u međuvremenu, čini se, postali manje bossa nova, a više klasičan rock bend. A kad coveri počinju nalikovati originalima, tu se negdje pomalo gubi i smisao. Globalna fascinacija grupom kojoj autorstvo nije ni na kraj pameti uvijek ima rok trajanja. Deset godina, uglavnom vrlo uspješnih godina na globalnoj razini, karijera je kakvom se malo koji cover bend može pohvaliti. Samoukidanje prije negoli se priča do kraja ispuše pametan je poslovan potez.
Atmosfera na sv. Mihovilu bila je odlična. Na kudikamo manjoj pozornici od glavnog stagea Terranea, jasno je bilo vidljivo da Nouvelle Vague, osim glazbe, publici nudi i show program; šarmantnu koreografiju, plesnu improvizaciju i velike količine seksepila. Dvije pjevačice jaki su aduti benda, izazovne, komunikativne i raspoložene, svojom pojavom u drugi plan bacaju gažersku nastrojenost Nouvelle Vaguea.
Antoine, ne misliš li da je koncert bio malo kratak?
Ja bih volio da smo duže svirali, no ostali u bendu odlučili su se na ovakvu varijantu.
Prvi dio koncerta završio je nakon 45 minuta. Tri bisa i skupilo se jedva nešto preko sat vremena. Za jednu ljetnu gažicu na moru, ustvari, sasvim dovoljno, jedino što bi nekome od posjetitelja mogao zasmetati omjer minutaže i cijene ulaznice. No, zabave i plesa je bilo, tu prigovora nema.
Oprostili smo se od Antoinea ispred katedrale, upozorivši ga da ne galami ako se ne želi naći u glavnoj ulozi u božićnoj propovijedi. Poručio nam je da se možda vidimo opet, s tim oproštajnim turnejama se nikad ne zna…
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr