Nedostaju li vam The Cramps ili Birthday Party? The Amazing Snakeheads dolaze kao flaster na ranu.
The Amazing Snakeheads dolaze iz Škotske, točnije iz Glasgowa, a klasičnu rock-trio postavu čine pjevač i gitarist Dale Barclay, basist William Coombe i bubnjar Jordon Hutchison. Sviraju garažni rock s primjesama psychobillyja i bluesa i to u svojoj najčišćoj, tj. najprljavijoj formi – prvijenac „Amphetamine Ballads“ gotovo da nije ni produciran, već zvuči kao da snimljen na ‘licu mjesta’ u prostoriji benda.
The Amazing Snakeheads prikazuju zavidnu vještinu i osjećaj za dinamičkom igrom u kojoj itekako znaju koristiti tišinu kao adut. Njihova tišina je naelektrizirani vakuum u kojem se osjetno skuplja energija koja počesto eksplodira silovito prvenstveno kroz urlike Dalea Barclaya. Kao da je glazba samo podloga za njegov osobni egzorcizam. Istjeruje li vraga iz sebe ili ga utjelovljuje – svakako je zanimljiv dualizam, ali da posjeduje uvjerljivu snagu u to nema dvojbe.
Cijeli album dignut je jednim detaljem na dimenziju dramske predstave, a taj detalj je udarac gonga na samom početku u pjesmu „Im A Vampire“. Isti onaj efekt snare bubnja na Dylanovoj „Like Rolling Stone“, o kojem su knjige napisane. Ok, ne prelamaju udarcem gonga The Amazing Snakeheads dva povijesa razdoblja (iako, nikad se ne zna), ali znakovito označava njihovo predstavljanje u punom svjetlu na sceni.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jqlKoEHm8-A[/youtube]
Barclay ‘riga vatru’ od samog početka, u nizu nakon „Im A Vampire“ koji čine „Nightmare“, „Swamp Song“, „Here It Comes Again“, „Flatlinning“ i „Where Is My Knife“, ali bend također ima i mjeru za trenutak kad se navedena formula može izlizati u uhu slušatelja zbog eventualne monotonije. I onda na red dolazi sedmominutni isposnički blues „Every Guy Want’s To Be Her Baby“ igrajući pomalo na poznatu Lou Reedovu ironiju s „Transformera“. S jedne strane uvodi se saksofon u zvuk benda i daje mu se jednaku važnost uz Barclayev glas koji pjevački u tom nokturnu pronalazi originalnu formu oblikovanja svog izričaja, pjesma ‘puzi’ kao da se Tom Waits poigrava s njom, Barclayev glas posjeduje bol jednog Nicka Cavea, ali mucanjem i zapinjanjem u izgovoru vuče neke korijene dalje u prošlost prema The Who i ikonoklastičnoj „My Generation“. Jest da su The Amazong Snakeheads novi na sceni, ali nakon samo jednom preslušane „Every Guy Want’s To Be Her Baby“ jasno je kome ta pjesma pripada.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=usRx9I_u3NI[/youtube]
Na spomenutu se naslanja kaotična balada „Memories“ gotovo kao drugo poglavlje u kojem Barclay pjeva kako je medeni mjesec završio. S „Heading For The Heartbreak“ postaje jasno da je album oštro podijeljen u dvije cjeline; prvu divlju i neobuzdanu, i drugu sporu i isposničku jer se baladni niz nastavlja do kraja albuma i koliko god se čini da „Heading For Heartbreak“ još jednom pogađa žicu, posljednja „Tiger By The Tail“ stavljanjem akustične gitare u prvi plan otvara dimenziju od koje vam lako donja vilica ostane visjeti od iznenađenja i ugode.
Amfetamini i balade su ubojita kombinacija, a The Amazing Snakeheads bi pod hitno trebalo dovući i u naš klupski život, prije nego postanu preskupi.
Ocjena: 8/10
(Domino Recordings / Dancing Bear, 2014.)