Koncert Future Islandsa u Močvari ostati će upamćen kao jedan od gigova o kojem će se svakako još pričati u godinama koje slijede.
U labavom pokušaju da opišem kako je to izgledao koncert Future Islandsa u Močvari, kako je izgledala setlista, koliko je bilo ljudi, kako je izgledao Herring, kako je plesao, kakav je bio zvuk; prvi mi se puta čini da papir trpi sve ali ne i perfekciju od najsitnijeg detalja do bisa. Nitko ne želi čitati o tome kako je sve bilo savršeno.
Stoga, nema smisla da ovo bude klasični koncertni report u kojem će se na prste pobrojati gorespomenute komponente koje će se zatim poredati u neku imaginarnu tabelu i partikularno ocjeniti pa zatim i konačno ocijeniti zbrajanjem pa dijeljenjem ukupnog zbroja ocjena. Ne, radije pričajmo o tome što sve nije moglo pokvariti sinoć održanu manifestaciju, a da se isto odigralo u nekom divljem paralelnom univerzumu, u najboljoj namjeri da putem takvih ekstrema dobijete makar približan uvid u kvalitetu samog koncerta, a koji nadilazi svaku od doljenavedenih potencijalnih katastrofa:
– Pavle Kalinić ulazi u Močvaru sa strojnicom i megafonom, puca u plafon i kaže da ga slijedimo.
– Na bis izlazi bosi Đorđe Balašević i izvodi Djevojku sa čardaš nogama.
– Rade Šerbedžija pred svaku pjesmu čita ulomke iz Posljednjih Stipančića.
– Koncert premješten u History
– Tina Katanić najavljuje Radu Šerbedžiju koji pred svaku pjesmu čita ulomke iz Posljednjih Stipančića
– Od merchandisea, Renata Sopek prodaje novi trening video.
– Na šanku breezeri i čaj
– Na videowallu Gotovčev monolog s Trga burze
– Igor Mirković drži prezentaciju o Novom valu
– Ivo Banac na karaokama pjeva ‘Rano, ranije’
– Srećko Horvat u dekoltiranoj majici pokušava objasniti Herringu što Europa želi
Premda se ovo zadnje gotovo i dogodilo, koncert Future Islandsa u Močvari ostati će upamćen kao jedan od gigova o kojem će se svakako još pričati u godinama koje slijede, vjerojatno se čak pretvori i u ultimativni vrednosni sud kojim ćemo okvalificirati neki drugi koncert i nekog drugog izvođača kao dobrog ili lošeg. Sav ovaj hype ovih posljednjih dana, koljaža oko karata, isčekivanje – sve je bilo opravdano.
Future Islands predvođeni Herringom, karizmatikom Webberovog tipa, kroz aproksimativnih sat i pol ispričali su svakako najljepšu koncertnu priču 2014. skačući kroz vremeplov starih i novih pjesama nakačenih na Herringovo growlanje koje prosto zahtijeva da se brendira. U ostale detalje zato nećemo ulaziti jer bi svaki novi pokušaj deskripcije limitiranim vokabularom tek uvrijedio i unazadio sinoćnji gig. Ostaje tek žal za većim prostorom iz solidarnosti sa svim onim nesretnicima koji su ostali vani uključujući i tu jednu djevojku koja je ovo morala vidjeti.