Još se jednom pokazalo kako nekoliko slabijih uradaka i loš publicitet mogu od najsjajnije filmske zvijezde stvoriti najvećeg gubitnika, a nakon Eddieja Murphya i Nicka Cagea, slična sudbina prijeti i Johnnyu Deppu. Ipak, čini se iznimno nepravedno pasti pod utjecaj masovne pljuvačine i ne pružiti ‘Mortdecaiju’ priliku jer, iako spomenuti film poprilično smrducka, ipak je daleko od negledljivog smeća!
Teško je reći koji je od tri trenutna problema Johnnya Deppa najzaslužniji za njegov strmoglavi pad u očima kritike i javnosti: biranje općenito slabih projekata, temeljenje glume na grimasama ili jednostavna nesreća da radi s lošim redateljima. Najlakše bi bilo reći kako se radi o svemu po malo, a to se možda najbolje može osmotriti na primjeru „Mortdecaija“. Sama priča o uglađenom i šarmantnom, ali blesavom britanskom gospodinu Charlieju Mortdecaiju (Johnny Depp), koji se zbog dugova mora izložiti životnoj opasnosti kako bi vratio ukradenu Goyinu sliku nikako nije loša, ali u rukama nedostojnog redatelja ona prije svega postaje trivijalna i nemaštovita. David Koepp definitivno jest takav redatelj, koji u svojoj dosadašnjoj karijeri nije imao nikakvu konstantu kvalitete što znači da mu se nekada potrefi solidan, pa čak i vrlo dobar film („Ghost Town“), ali uglavnom puca u prazno. Kada bi „Mortdecaija“ režirao, primjerice, jedan Wes Anderson, to bi bila sasvim druga i bez sumnje daleko zanimljivija, svježija i inspirativnija ekranizacija lika Kyrila Bonfigliolija, ali eto, ne može ni on pokupiti sve ovakve ludorije!
S druge pak strane imamo sada već gotovo standardno Deppovo kreveljenje, koje na kraju krajeva ne možemo ocijeniti kao pozitivno ili negativno jer ovisi isključivo o tome je li gledatelju simpatično ili nije. Meni osobno jest, pa nije naporno gledati kako Johnny pokušava isfurati neku svoju verziju Inspectora Clouseaua. Istina, doskočice su mu prilično suhoparne i prvoloptaške, ali da se tu i tamo nasmijati toj uglađenoj šlampavosti. Niti njegovi kolege, među kojima se posebno ističu Paul Bettany, Gwyneth Paltrow i Ewan McGregor ne upadaju u oči nekakvim fušerski odrađenim poslom ili lošom glumom (štoviše), tako da je teško s te strane naći neku veću zamjerku.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Eh6nYOhItOM[/youtube]
Ono što je ipak primjetno loše jest vrlo neujednačen, gotovo bolno promašen tempo cijelog filma što je prije svega krivica redatelja ili studija koji ga je natjerao da napravi takvu montažu. Zapravo se radi o nizu natrpanih gegova povezanih slabom i loše ispričanom glavnom pričom, pa nakon svega nekoliko minuta film postaje šablonizirana matrica scena koje slijede jednako pravilo: događa se nešto nezanimljivo – na scenu stupa Johnny Depp i stvari postaju zanimljive – slijedi neki humoristični ili akcijski element – prebacujemo se na sljedeću scenu, a odstupanja od ove trope su nepostojeća. To onda za sobom povlači onaj argument o tome koliko je Depp nekome simpatičan ili ne jer ako vam u prvih pet minuta njegovo glumljenje fulirastog Englezića ne legne, teško da ćete moći uživati u ovom uratku.
„Mortdecai“ definitivno nije loš film. Istina, nije niti pretjerano dobar, ali teško granatiranje koje sa svih fronta podnosi ovih dana može se pripisati prije svega uništavačkoj propagandi, a tek onda samoj njegovoj kvaliteti. Cijeli će doživljaj vrlo brzo izblijediti iz gledateljeva sjećanja, ali samo gledanje filma ne predstavlja napor i zamor te je prilično pitko (i plitko), a ako glavni lik „legne“, mogli biste čak i uživati. Na kraju krajeva, ja sam se zabavio daleko više nego gledajući neke novije, razvikanije komedije pa eto, nadam se kako neću biti baš jedini na svijetu koji tako misli.
Ocjena: 6/10
(Huayi Brothers Media, Infinitum Nihil, Mad Chance Productions, OddLot Entertainment; 2015)