Na glasu kao prva zagrebačka dvorana za rock i srodne koncerte, Tvornica kulture, apsurdno, već godinama pati od teške boljke nespojive s njenom osnovnom namjenom, a to je loš zvuk. U izvještajima s nastupa u Tvornici, nerijetko će pisati da su bend i atmosfera bili odlični unatoč manjkavom razglasu, lošem balansu, nečitkosti zvukovlja i sličnome… Uglavnom, nije se čulo kako valja.
Taj problem, donekle korigran miksom i ostalim naknadnim čarobiranjima, podosta opterećuje i album „Live@Tvornica“ Vlade Divljana i Ljetnog kina, zabilježen na koncertu u toj dvorani 5. travnja 2014. Vedro lagašan, osunčano prpošan, poletno prozračan akustični zvuk Ljetnog kina nošen ukuleleom Maxa Juričića i klarinetom Vlade Matulića, a ovom zgodom dodatno razigran harmonikom Jurija Novoselića, na podlozi basiranja Marina Pelajića i prikladno jednostavnog bubnjanja Filipa Petkovića, uz podršku čelista Stanka Kovačića, udaraljkaša Radislava Jovanova Gonza te beatboxista Ante Prgina Surke, nezgodno je otežan mutljikavošću srednjih i nižih tonova.
A priča je u osnovi sjajna. Naramak od dvadeset briljantno jednostavnih, pjevnih, inteligentnih, osjećajnih i humornih, ležernih i preciznih, riječju uzoritih pop komada iz pjesmarice Vlade Divljana (1958-2015) otvorene tri i pol desetljeća prije – plus nekoliko Divljanu dragih, tuđih („Baba Zumbula“ Kirila Džajkovskog i Darka Mitrevskog, „Balada“ Fadila Redžića, Slobodana Kovačevića i Maje Perfiljeve te „Devojko mala“ Darka Kraljića i Božidara Timotijevića), koje se besprijekorno uklapaju u niz – rasprostrt je na sedamdesetak minuta, u sjajnim aranžmanima za novi bend, Ljetno kino, u kojima nisu izgubili ništa od starog čara ni prepoznatljivosti, a bez radikalnih im je poteza ubrizgana dobrodošla doza svježine, mada su zimzeleno svježe ostale i same po sebi. Uz osobnu nazočnost i izvedbu samog autora, šarmantnog, svakome dragog pjevača baršunasto ugodnog, toplog i srdačnog, a opet pomalo frajerski zafrkantskog glasa. Staro, a novo, bez žrtvovanja trendovima i modama.
Prvorazredne pjesme, nadahnuto preoblikovane, raspoložen bend, dobra atmosfera, duhovite konferanse. Bez sumnje, vrijedno dokumentiranja, osobito s obzirom na Divljanov nedavni odlazak iz kenozoika zanavijek, no teško se oteti žalu za identičnim sadržajem u boljem audio omotu.
Ocjena: 7/10
(Aquarius Records, 2015.)