Priča kaže da se obožavatelj Demolition Groupa postaje na njihovom koncertu. Priča je točna, samo što za peh nikako da ih (bar kad je Zagreb u pitanju) vidi istovremeno više od sto duša.
Slab odaziv publike na sinoćnji koncert ove kultne slovenske grupe, iz obližnjih nam Brežica, koja neumoljivo dere još od davne 1985. godine (tj. 1983. ako se uzme u obzir sastav Gast’r’bajtr’s nije zaobišao Vintage Industrial Bar, kao ni svojevremeno Močvaru gdje je Demolition Group posljednji put nastupio. „Tada je to bio najhladniji dan zime, a sad je vruće. I bolje je da je vruće“, komentirao je tijekom nastupa pjevač Goran Šalamon.
No grupa nije očajavala zbog male posjećenosti, upravo suprotno, u dvosatnom nastupu su svojim zvučnim zidom, te oštrim i ironičnim društvenim kritikama u figurativnom smislu demolirali sve ispred sebe, pa i sebe. To glazbeno društvo izniklo iz Laibacha i potom iz benda Gast’r’bajtr’s na novom albumu obračunavaju se s liberalnim kapitalizmom, ali i svima nama, brojnim pojedincima, koji smo dozvolili takvo razmahano ponašanje kapitala spram svih ostalih društveno-radnih stečevina.
U narativu Šalomon svojom pojavom u kojoj apsolutno odudara od svih stereotipa kako treba izgledati frontmen rock benda podsjećao je na ‘ozbiljnog brata’ Marka Brecelja, jer narativ im je isti, ali Šalomon ne poseže za humorom. U glazbeno-izvođačkom smislu, Demolition Group su jedinstvena pojava ovih prostora. U svom izričaju bili bi klasični punk-metal-hardcore-funk crossover bend da u tu priču nije upleten saksofon Jože Pegama čije izvanredno uklopljene i maštovite dionice čine premosnicu k onom iskonskom sjecištu punka i jazza, karakterističnom za europske glazbenike, u kojem su revolucionari i jedni i drugi, samo im je pristup drugačiji. Demolition Group su tako i punk i jazz i teško je ostati ravnodušan kad te dvije struje udaraju u zajednički fokus. Ako ne razumijete slovenski jezik, razumijet ćete silinu glazbe i njihov nepatvoreni stav koji se iščitava kao do današnjeg dana sačuvani zametak angažirane bujice gnjeva iz kojeg je izniknuo Laibach, koji je s vremenom ipak postao ‘proizvod’. Demolition Group pak nisu proizvod, oni su silovita intelektualna pobuna koja o otporu razmišlja globalno, ali ga vrši lokalno.
Tijekom dva sata odašiljanja energije s pozornice, najveći udio imale su pjesme s novog albuma „Zlagano Sonce” (Lažno sunce) Koji je u cjelosti odsviran u identičnom redoslijedu pjesama. Nastup je počeo izlaskom jednog po jednog člana benda koji su se postepeno priključivali na pjesmi „Kapital” (koja ujedno otvara novi album) da bi potom slijedio niz: „Lažje je imeti pesa”, „Kaplja”, „Dan brez”, „99”, „Slab gospodar”, „Da bi bil iskren”, „Tesnoba, strah in cvetoče polje”, „Zato ker smem” i „Zlagano Sonce”.
U drugom dijelu slijedio je repertoar s drugih albuma, a među njima i kultna pjesma „Japanci rade za nas“ koja je 1983. otvarala debi album Gast’r’bajtr’s-a „Ni življenja brez ljubezni“. Dakle bio je to koncert kakav se samo poželjeti može, a opet uistinu ostaje nejasno zašto nije bio posjećeniji, jer ako na art-noise-rock revivalima u Zagrebu svoju publiku ponovno zadobivaju sastavi kao što su Trobecove krušne peći, Ha Det Bra i Cul-De-Sac, onda je nejasno zašto je Demolition Group dobio tako malo podrške, slična je to (ako ne i ista) matrica zvuka i misli. Nije riječ o tome da bi to trebao biti neki lažni naklon legendama, već onaj najosnovniji poriv zašto se ide na rock koncerte, a taj je da vas moćan bend odnese i raznese u isto vrijeme… I da tako sretno ‘demolirani’ odbauljate nazad u svoju rupu. A opet možda su liberalni kapitalizam i ekonomska kriza nakon sedam godina ispunili svoju misiju, tj. ispraznili nam džepove…