Međunarodna udruga jazz novinara ovogodišnju je nagradu za životno djelo dodijelila osamdesetdevetogodišnjem američkom pijanistu, skladatelju i glazbenom pedagogu Randyju Westonu. Istodobno, na CD-u je objavljeno japansko reizdanje njegovog albuma ‘African Cookbook’.
Ova je ploča izvorno objavljena 1964. pod nazivom “Randy (Băp!! Beep Boo-Bee Băp Beep-M-Boo Bee Băp!)” za Westonovu diskografsku kuću Bakton, a reizdana je 1972. kao “African Cookbook” za Atlantic. Za razliku od istoimenog albuma iz 1969., što ga je Weston snimio s kontrabasostom Henryjem Texierom, bubnjarem Artom Taylorom i udaraljkašima Azzedinom Nilesom Westonom i Reebopom Kwakuom Baahom, ovu je “kuharicu” ostvario s kontrabasistom Vishnuom Woodom i bubnjarem Lenniem McBrowneom. U šest od sedam izvedbi uz njih sviraju trubač i krilničar Ray Copeland i tenor saksofonist Booker Ervin, a u tri udaraljkaši Harold Murray i Big Black koji u jednoj i pjeva. Radi se o potkovanim glazbenicima s kojima je Weston zakuhao neuobičajeno jelo bogato začinima i pripremljeno sa strašću. Njegova je kuharica, originalna, osobna i uzbudljiva.
Weston je autor šest skladbi, dok je “Niger Mambo” napisao Bobby Benson, a aranžmane je priredio Copeland. Kao što naslov albuma – ujedno i jedne od skladbi – sugerira, glazba je snažno nadahnuta Afrikom. Na to nedvosmisleno upućuju naslovi i nekih skladbi, primjerice “Congolese Children” u kojoj je kao predložak za improvizacije poslužila pjevana tema zasnovana na afro-popu. Naime, Weston je više od pola stoljeća neumorni promicatelj afričke kulture. Osim što je o drevnoj Africi učio iz knjiga, iskustvo je stjecao na licu mjesta, tijekom brojnih boravaka u Nigeriji i Maroku gdje je proučavao tradicionalnu glazbu i upoznao mnoge afričke glazbenike, a s nekima je i svirao. Tijekom 1960-ih u Tangeru u Maroku vodio je African Rhythms Club, također u Maroku ali i diljem svijeta surađivao je s glazbenicima naroda Gnawa s kojima je i snimao albume, a već godinama vodi stalni vlastiti sastav African Rhythms. Danas redovito održava predavanja o povijesti i važnosti afričkih bubnjeva.
“Iz drevnih afričkih iskustava znamo da je glazba jezik svemira”, rekao je Weston u jednom od naših razgovora. “Ona je sveobuhvatna, a to se najbolje osjeća kroz afričku kulturu. Iako donosimo različite vrste glazbe, sve je to povezano s Afrikom. Ako iz te glazbe izbacite elemente afričke glazbe, ne ostaje ništa. Sloboda, boja zvuka, reakcije, poliritmija, glazbena ljepota, spontanost, kreativnost… Od 1967. duhovno sam blizak s narodom Gnawa čije sam običaje i glazbu proučavao. Njihovo korištenje ritmova ne poznaje granice. Oni miješaju, preskaču, sviraju slobodno, a glazba sama putuje. Kad ih slušate shvatite da je sve sadržano u tome, da se cijeli kontinent ljulja u tim ritmovima. To je čudesna, iscjeliteljska glazba. No, važnije od onoga što sam naučio o glazbi je život s duhovnim ljudima i duhovnom glazbom. Ako ste svakog dana s ljudima, živite s njima, zajedno jedete, svirate, slušate glazbu, sudjelujete u ritualima i plesovima, sve to razvija vašu duhovnost. Jedino u Africi možete sve to upijati. To je čarolija koja se ne može objasniti.”
Čarolijom se odlikuje i Westonova umjetnost koja je zasnovana na osnovnim postavkama jazza, a duboko je ukorijenjena u afričkoj glazbi. Ovim albumom potvrđuje se kao jedan od najvažnijih tumača tog idioma u povijesti glazbe. Zahvaljujući tome dobio je spomenuto priznanje koje je tek jedno u njegovoj bogatoj karijeri.