Sinoć je na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila počeo 2. SuperUho festival.
Sinoć je svirkom šibenske institucije Dok AnalogX-a na plaži Banj otvoren drugi SuperUho festival u Šibeniku. Tu svirku, kao i koncert The FoggSellers na malom stejdžu na platou ulaza u tvrđavu, nažalost smo propustili, prerano je bilo već u 18 sati otići s kupanja, ali iz prve ruke smo čuli da je bilo stotinjak ljudi i da je atmosfera bila odlična. Na tvrđavu smo se uspinjali uz blues King Khana i njegovih The Shrines i ne sluteć da se gore odigrava vizualni spektakl u kojem se King Khan oslobađa iz svoje šljašteće, elvisovski kičaste opravice i pretvara se u superheroja s plaštom u zlatnim gaćama, puštajući impozantan trbuh da vijori na šibenskom vjetru uz sveopće odobravanje već dobrano ispunjene tvrđave Sv. Mihovila, trenutno najatraktivnije jadranske ljetne pozornice. Kombinacija perjanice, plašta i neupitne Khanove karizme i energije his Sensational Shrines neodoljivo je podsjećala na legendarni Parliament Funkadelic.
Odmah poslije njih, bez puno praznog hoda, na drugom je stejdžu, smještenom ispod tribina velike pozornice, započela svirka slovenskog benda Nikki Louder, koji je proizveo jednosatnu injekciju noisea i nagovijestio u kojem će se tonu odvijati ostatak večeri u tom prostoru. Neobično je bilo vidjeti da toliku količinu melodične kakofonije, koju bendovi što sviraju noise obično kanaliziraju i energičnim kretanjem po sceni, proizvodi gitarist stojeći dvadesetak centimetara od basista koji je cijelo vrijeme sjedio. Ako ste stajali dovoljno blizu stejdža mogli ste osjetiti kako silovitost gitara prijeti rastaviti unutarnje organe na proste faktore. Na trenutke su, u pjesmama koje su imale i vokalni dio, podsjetili na Jane’s Addiction, na trenutke su evocirali i Sonic Youth, ali u svakom slučaju radi se o jednom odličnom i samosvojnom slovenskom trojcu koji svira jako dobar noise.
Po završetku Nikki Loudera, tvrđavu je na glavnoj pozornici preuzeo headliner večeri Flogging Molly, sedmoročlani irski folk-punk bend iz Los Angelesa, već dobrano udomaćen u Hrvatskoj koja ih očigledno voli, jer je kod nas uvijek dobro prolazilo sve što ima veze s Irskom, vjerovatno po katoličko-alkoholičarskoj osnovi. Ova američka mješavina Poguesa, The Clasha i Gustafa ima u svom sastavu i banjo i violinu i harmoniku, kao što svaki pravi bend za keltsku pučku zabavu i mora imati, a predvođen je energičnim Dave Kingom na vokalu i akustičnoj gitari, and ‘his lovely wife’. Mora im se priznati da znaju proizvesti atmosferu, iako se s tim tipom muzike zapravo i ne može omanuti – definitivno potiče na pijenje piva i posljedično skakanje. Za vrijeme njihovog nastupa postalo je razvidno da na glavnom stejdžu tvrđave, koji je koncpiran kao amfiteatar, nedostaje flor za plesanje, što publici nije smetalo da ustane na noge i prema Kingovim uputama skakuće na mjestu ispred svoje sjedalice.
Kad su završili sa svirkom, koncert se ponovo premjestio ispod tribina gdje je prvo svirala institucija Analena, hrvatsko-slovenski post-punk noise bend predvođen Anom Franjić na vokalu i basu, kraljicom domaćeg hardcorea, a bogme I stila. Nastup im je točno onakav kako im i ime benda govori (od sanskrtskog – od vatre) – vatren, energičan i glasan, idealan za nastradat ako ne nađete negdje u prvim redovima. Nakon njih stejdž je preuzela Vlasta Popić, trojka u sastavu Ivan Ščapec, Dimitrij Petrović i Tena Rak na bubnjevima i vokalu, što je već po sebi respektabilno. U sat vremena opasno glasne svirke opet su dokazali da uopće nisu popić nego rockić.
Moonlee Records je preuzeo sinoćnju večer na drugom stejdžu, i na doslovan i metaforički način, i svaka čast headlinerima, ali žene su definitivno dominirale prvim danom SuperUha. Fenomenalno otvaranje još jednog seta vrućih šibenskih rokenrol večeri, preostaje još dva dana raznih spektakala, pa svako svratite ako ste u Dalmaciji.