Dostupna i na CD formatu, jedna od najneobičnijih ploča slijepog jazz glazbenika Rahsaana Rolanda Kirka, ‘Rahsaan Rahsaan’, izvorno je objavljena 1970.
Nastala je kao pokušaj da Kirk realizira svoju zamisao o “black classical music”. Primjerice, jedan od stavaka uvodne suite albuma nazvao je “Black Classical Rap”. Multiinstrumentalist poznat po sviranju drvenih i raznih tradicijskih puhačkih glazbala, Kirk na ovom albumu svira tenor saksofon, manzello i stritch (rijetke inačice saksofona), klarinet, flautu i razna druga glazbala.
Uz njega sviraju pijanist Ron Burton, kontrabasist Vernon Martin, bubnjar James Madison i udaraljkaš James Madison. U sedamnaestominutnoj izvedbi četverostavačne suite “The Seeker” pridružuju im se trombonist Dick Griffith, tubist Howard Johnson, violinist Leroy Jenkins, pijanist i svirač čeleste Sonelius Smith, konga bubnjar Alvern Bunn i udaraljkaš koji rabi razne zvučne predmete Joe Habad Texidor.
Spomenuto konceptualno djelo snimljeno je u studijskim uvjetima, a ostale skladbe na nastupima 11., 12. i 15. svibnja 1970. u klubu Village Vanguard. Izvedbe, koje objedinjuju cjelopnu tradiciju afroameričke glazbe, od bluesa i ragtimea preko swinga i bebopa do suvremene atonalnosti, začinjene su izravnom komunikacijom s publikom. Iako to nije čest slučaj na koncertnim albumima, njegovi su komentari zauzeli mjesto na ovom izdanju.
Ponekad je tek informativan, a ponekad i provokativan, no publika bez pardona uzvraća istom mjerom. Pritom, ne ustručava se progovoriti o nepravdi, rasizmu, ljudskoj gluposti… Po upadicama kojih su ove snimke prepune podsjeća na Charlesa Mingusa, a po angažiranosti, svestranosti i suvremenom pristupu možemo ga usporedit s nekim djelima Art Ensemblea of Chicago iz tog razdoblja, iako je Kirk, pa i na ovom albumu, češće svirao straight ahead. U svojim izlaganjima poput kakva propovjednika izravno upućuje na velikane jazza, primjerice Johnnyja Hodgesa, Dukea Ellingtona, Charlea Parkera (“Thank You, Bird”), Johna Coltranea i Ornettea Colemana, a izvodi vlastita, te djela drugih autora: Antonina Dvoraka, Dukea Ellingtona i poznate jazz standarde.
Poznat kao glazbenik koji je često istodobno svirao dva ili više glazbala, Roland Kirk to čini i u ovoj prigodi. Naime, kad se čini da u solo izvedbi standarda “Sentimental Journey” želi demonstrirati konvencionalni pristup tradiciji, u svoje izlaganje uplete još jedno glazbalo i raspameti publiku vještinom i idejama. Naime, ne radi se tu samo o spajanju zvukova već o preplitanju raznih zamisli, ubacivanju citata, vođenju paralelnih priča. Ludo! Poštovanje prema bluesu iskazuje duhovitom, gotovo razvratnom izvedbom vlastite skladbe “Baby Let Me Shake Your Tree” u kojoj svira flautu i pjeva, na trenutke narativnim pristupom.
Koncertne snimke poput ove na najbolji mogući način dočaravaju Kirkovu glazbenu filozofiju koja se zasniva na spontanosti, riziku i beskompromisnom pristupu.
(Atlantic / Dancing Bear, 1970./2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
