Za poklonike rock koncerata jedna od boljih situacija je kad prisustvuju nadmetanju dva benda.
To je ono zdravo rivalstvo u kojem onaj tko svira prvi želi nadmašiti ong tko svira posljednji. Nije to nikad nekakvo otvoreno natjecanje omeđeno i propisano nekim pravilima, no borba za dojam publike najjačim adutima u određenom trenutku uvijek donosi tako nužno potrebnu dozu neopipljivog elektriciteta publici.
U četvrtak se u Vintage Industrial Baru u sklopu programa Dozvoljeni četvrtak takvo koncertno nadmetanje dogodilo između sinjskog benda M.O.R.T. i beogradskog Artan Lili – oba benda u punoj snazi s uspješnim debitanskim albumima iza sebe, oba spremni na izazove, oba hrabra u uzimanju i širenju prostora za koji osjećaju da im pripada. Publika je to osjetila i nagradila i jedan i drugi, ali ipak malo više M.O.R.T..
Sinjani su svirali drugi po redu i nemilosrdno su uzimali prostor. Četvorka Zvrk, Kikos, Mile i John uigrani su stroj, blues im je životan, punk pun nepatvorenog bijesa i sve više poprimaju konture Majki iz vremena albuma „Razum i bezumlje“. To je ta vibracija, to je zvuk koji se lijepi za želudac, stiska ga i ne želi pustiti, dok John vrši emotivnu samotorturu na pozornici. Cijeli koncert nije bilo ni trunke sumnje u njihov ‘iskaz’. ‘Ključalo je i ključalo ‘ispod poklopca’, a nakon „Meni se skače“ prekipjelo. Katarza koncerta bila je vidljiva kroz masovno penjanje publike na pozornicu. Članovi benda se gotovo nisu ni vidjeli više, Johna su nosili na rukama, a glazba je i dalje tutnjala.
Svakako nezavidna situacija za Artan Lili koji su se nakon toga trebali popeti na binu. Oni su pak odlučili publici prići što je moguće bliže, pa je tako i bubnjarski set donesen pred prve redove s uobičajenog podesta s kraja pozornice. Bojan Slačala i ekipa nisu htjeli dati predaha. Nisu htjeli popustiti ritam. A i tonac je brutalno ‘frljio’ zvuk. „Ako stanemo tu“ koja je i u Hrvatskoj hit bila je druga po redu izvođenja, zatim „Vreme protiv čoveka“, „Sajko“, „Džoni“, „Ispod kože“ i „Novi zvuk u gradu“ sve do nove pjesme „Nojzična deca“ koja je bila dobro primljena, da bi oproštaj uslijedu uz „Najbolje što znam“. Artan Lili odrigrali su žestoko i na svoj način i također opravdali glas koji ih bije da su jedna od najvećih novih nada regionalne scene.
M.O.R.T. ili Artan Lili? Stvar je nijansi i stilske privrženosti, a za potpisnika ovih redaka bio to je ‘sukob’ jakih koji je trebalo čuti i doživjeti.
Najkraće rukave u tom iznenadnom koncertnom obratu koji je donio nadmetanje imao je Izet Medošević koji je otvorio večer. On je krenuo hermetično i sporo poigravajući se ambijentalnim zvukovima koji su pratili njegove stihove. Nastup je gradirao od tihog prema glasnom u svom ritmu, no isti je bio malo prespor za publiku kojoj je u jednom trenutku dobacio: „Šta ste zaspali?“ Kad je bubnjar zasjeo na stolac i oglasio negdje na sredini nastupa, tek onda su se jasnije ocrtale konture Medoševićevog izričaja koji svakako pokazuje skrivene kapacitet s početka nastupa, no bila je to večer bačenih rukavica u lice. Nabrijani M.O.R.T. i Artan Lili odnijelu su sve lovorike.