Dimensions festival – Dimenzije elektronike i kulturnog kolonijalizma

Kraj sezone početak je promjene festivalskoga fokusa tvrdokorne elektronike koordinirane s Otoka: nakon posljednjeg ispraćaja Gardena, novih izdanja sve uspješnijih (ali i dalje intimnih) Electric Elephanta i Soundwavea u Tisnom, britanska se ekipa seli na istarske rubove Jadrana i započinje novu epizodu Dimensionsa.

Little Dragon na Dimensions Festivalu (Foto: Karla Lebhaft)
Little Dragon na Dimensions Festivalu (Foto: Karla Lebhaft)

Festivali britanske organizacije nerijetko istih ili sličnih zakulisnih aktera ipak se ne terbaju uspoređivati. Dok su tišnjanske varijante pune fuzija i live vokalnih nastupa, istarski su Dimenions i srodni mu Outlook, odnedavno zamijenjenih vremenskih pozicija, festivali basa i soundsystema. Pardon, i kojih su pedeset puta veći od dalmatinskih čime direktno gube na intimi i suptilnosti kakvom se najviše diči jedan Soundwave – najfiniji i ugodniji među spomenutima.

Običajno, uvodna je večer rezervirana za spektakularni ambijent pulskog nam amfiteatra gdje su za veliko otvorenje postrojeni Little Dragon, Four Tet i Floating Points. I dok su Four Tet i Little Dragon uspjeli animirati polupraznu arenu zadnje srijede kolovoza, Floating Points bili su natjecanje u zijevanju. Arena se na trenutke tresla od previše decibela i prodirućeg basa, no tresla se arena, rodio se miš. Gdje je nestala ta spektakularnost? Srećom, ono što je uslijedilo sljedećih dana na desetak minuta udaljenoj kolosalnoj tvrđavi podno Štinjana nije nikoga ostavilo pospanim.

Otvorenje Dimensionsa u pulskoj Areni (Foto: Karla Lebhaft)
Otvorenje Dimensionsa u pulskoj Areni (Foto: Karla Lebhaft)

Labirint štinjaske utvrde Punta Christo po četvrti je put ugostio najeminentnija imena svjetske eletroničke scene, no među razgranatim je platformama pulsirajućih zvukova osigurana pozicija hrvatskim perjanicama. Upravo je takav tek 15-godišnji Viatori, ivanićgradski deep house DJ probio prvu zvučnu membranu festivala nastupom u emblematičnom kružnom atriju Ballrooma – psihodelične odaje nad kojom se otad danima nadvijalo mračno nebo prošarano zdrobljenim zvijezdama. Pod njima je na ulazu kontroliranih 75 ljudi vijugalo uz zvukove kakve je uz rane sate bezgrešno proizvodio mladi Viktor praćen budnim okom starijega brata, ali i ekipe iz Confusiona što ga je pretprošle godine okrunila titulom najboljeg noviteta.

Dimensions 2015 u Areni (Foto: Karla Lebhaft)
Dimensions 2015 u Areni (Foto: Karla Lebhaft)

Flipersko ‘Bouncanje’ Dimensionsom veliki je imperativ jer festivalska karta brojila je sedam lokacija odakle se pet dana moglo plesati do šest ujutro. Međutim, velika kritika odlazi odluci ili propustu nepostavljanja rasporeda izvođenja do neposredno pred festival, odnosno na internet, pa je trebalo biti ili prepušten na volju i sreću ili klasični džepni program cijenjen kao suho zlato – 30 kuna za komad papira s temeljnim informacijama sramotan je udar po džepu. Tako pada u vodu priča organizatora da ovo nije britanski festival za Britance. Oni jesu navikli na ovakva besmislena plaćanja, ali mi Balkanci nismo. Još se nekako i pomiriš s očekivanim cijenama piva od 30 kuna i male vode od 15 kuna, no raspored?

Dimensions - The Void (Foto: Karla Lebhaft)
Dimensions – The Void (Foto: Karla Lebhaft)

Frustrirajuće nijanse brzo se zanemaruju već prvim odlaskom na skrovitu, psihodelično oblikovanu pozornicu rezidenata Mungos HiFi koji svoju opremu ostavljaju ostalim izvođačima na svojoj pozornici. Mungos Arena sa svojim monumentalnim zvučnicima savršenih kvaliteta sredstvo preciznog fragmentiranja tijela na organe i dijelove soničnim vibracijama o kojima se postaje ovisnikom tijekom ovog festivala, posebice kada nakon samih vlasnika što će rasplesati i najtreznije i najumornije iza njih zakroči veličanstveni Mala. Vizionar dubstepa nevinog lica poigrava se s najmračnijim frekvencijama podzemlja u najsimptomatičnijem ambijentu ovog austrougarskog kompleksa, dobijajući tako i potrebnu kulisu. Nju nisu imali na takav način imena s, vrlo sugestivnog, The Voida – obližnjeg prostora tipičnog festivalskog karaktera gdje su ipak kontrolnim pločama upravljali atipični DJ-i među kojima se izdigao već prve večeri Rødhåd – berlinski techno mag. Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh