‘Prirodna’, organska, ‘analogna’, puna, prostorna, topla, zaokružena produkcija zvuka danas nije nikakva rijetkost, osobito u džezista. No svejedno, onome tko je voli, svaki je put užitak čuti je iznova. Dvadesetak sekundi odmjereno ljuljavog bubnjarskog uvoda dugosvirajućeg prvenca ‘Radio Sessions’ niškog jazz četverca Naissblue, ljubitelj će takvog zvuka rado ponoviti nekoliko puta, tek radi audio slasti.
I ostatak albuma oblikovan je u tom duhu čiste, vjerne bilješke zajedničke svirke uigrane momčadi što je čine trubač i krilničar Marijan Cvetanović, klavi(jatu)rist Bojan Bojković, basist Dimitrije Simović i bubnjar Ivan Cvetković, prva dvojica i autori većine skladbi albuma sastavljenog isključivo od vlastitog materijala.
Prve tri skladbe, „Naissus Red“, „Dreams & Stars“i „Next Social Picture“ ugodno i opušteno variraju Cvetanovićevu puhačku temu, naizgled određujući „Radio Sessions“ kao tečno ležernog melankoličnog kompanjona što suzdržano, no uvjerljivo i dirljivo slika i kanalizira osjećaje tugaljive neodlučnosti.
Četvrta, međutim, raspolućena „Abstract Blue“, pojačano agresivnom dozom ekspresivnosti pronađenom dijelom u španjolsko-meksičkim glazbenim krajolicima, potom ritmičkim lomovima i uplivom avangardnih silnica, izlazi iz uspostavljenih smjernica, da bi se na nju nadovezala na funk oslonjena „Smoking Area“. Funky blues „Friendly User“ ojačan je nenametljivim prinosima električne gitare Željka Ljubića koji gostuje i na „Protection at Work“, igralačkom susretu džonlihukerovskog boogieja s majlsdejvisovsko-četbejkerovskom trubom, uz nekoliko kapi popularne teme „U dvoru kralja planina/I dovregubbens hall“ Edvarda Griega. „Liquid Frequency“ već i nazivom sugerira dodir psihodeličnoga, izgrađenoga ovom zgodom na funky-jazzy motivima, dok je završnica, razmjerno logično, rezervirana za bluesy temu „Sky Over Fortress“.
Nošen ponajprije raspuklim zvukom Cvetanovićeve trube, potom bistrim i melodioznim Bojkovićevim klavirom, oslonjenima na mek, no čvrst i siguran temelj Simovićeva električnog basa i nenametljivo, suptilno swinganje Cvetkovićevih „koža“ i palica, „Radio Sessions“, unatoč stilskim raznolikostima, nipošto nije zbrda-zdola nabacan složenac ovoga i onoga, već djelo objedinjujućeg zvuka i predanosti, spontano uronjeno u emociju zavodljivog nokturalno zadimljenog ozračja.
Snimljen u studijima Radija Niš, te u Bojkovićevom kućnom studiju, u Bojkovićevoj glazbenoj produkciji, vizualiziran jednostavnim, no sugestivno dojmljivim ovitkom Zlatka Ilića, usidren u klasičnom jazzu s primjesama post-bopa i avangarde, „Radio Sessions“ elegantan je iskaz niške formacije koja ima što poručiti i kamo nas povesti, jedan od onih albuma koji se mogu konzumirati i kao ugodna pozadina i kao djelo koje usredotočenom slušatelju nudi brojna mala zadovoljstva.
Ocjena: 8/10
(Forum Artisticum, 2014.)