Underground projekt splitskog noisera koji je opstao na sceni još iz kasnih devedesetih predstavlja se antologijskim izdanjem snimki iz razdoblja od 2008 do 2015. godine.
U situaciji u kojoj je politika, u nas neuvijena šifra za otvorenu pljačku, počela trijebiti sektor kulture, zdravstva i socijale do neprepoznatljivosti, na domaćoj se underground sceni kao glavnom ogledalcu ovog profanog trojstva očituju ozbiljni znaci krize. Podgrijani prije svega potpunim izostankom (uličnog; intelektualnog; klupskog?) kredibiliteta i/ili autoriteta ‘uglednih’ nametatelja mišljenja, struka smo koja je sve češće produžena ruka marketinga (čast izuzecima!) i to ona koja se – najjeftinije prodala. Pa, u duhu one „popu – pop, a bobu – bob“, već smo sa svakim Bobom snobom na „bok, bok“.Tko će reći popu –„rawk!“? Nisam ziher, da smo u stanju izvesti nešto kao Pussy Riot, jer je svaki drugi od nas – neuvijeno – pička.
Oniričku dimenziju koju životu daju trash i nekvaliteta potpuno je izlišno pojašnjavati, pogledajte samo famoznu ironiju neohipstera. Kler, kao oni koji s tim nemaju nikakav problem, sve se ozbiljnije politizira i to protiv civilnog društva – istodobno nemajući nikakav problem u šurovanju s ma kojim partnerom sve dok se stotine milijuna slijevaju na njihov neoporezivani račun. Nisu li to na satu povijesti zvali simonija, kad nevjernici plaćaju svoju slobodu izbora, društveni ritual koji će dovesti do raskola i protestantizma? A više je nego jasno da popuštanje Crkvi vodi u povijesni revizionizam čime uloga države kao kičme gore navedenih resora postaje smiješnom. Ma, šta smiješnom? Lakrdijom!
U godini u kojoj se šund opetovano samopotvrdio kao glavna roba na ovim našim pijacama u sjeni monolita s inicijalom K, prosperirali su podjednako albumi mesijanskog predznaka, dakle, oni koji mu se otvoreno suprotstavljaju, ali i oni čiji su autori u svojoj postmodernističkoj uravnilovki skloni i Ekrema Jevrića proglasiti hip-hop subratom. A raja je, očito, neodlučna… No, zato se na underground sceni ipak javljaju izdanja poput kompilacije „Ciklično Kruženje Godišnjih Doba ili Kako Sam Prerastao Nihilizam“ koja s tim smećem naprosto ne žele imati nikakve veze. Riječ je o cvijetu koji može isklijati samo iz memljivog podruma, jer je tamo mišomor za plijesan koja nam je tako razdragano ispunila dnevne boravke. Spominjanje industriala, istina bog, vuče na nostalgiju prema osamdesetima koja se iz tko zna kojih politikantskih i tehnoloških razloga više ne može ponoviti. A ona je prisutna u vidu covera izvođača kao što su Sonic Youth, Nirvana, Satan Panonski i EKV, ali i Yoko Ono.
Opus Karmakumulatora mogao bi se podijeliti na dvije cjeline, jednu (pripremite Wikipedije!) psihogeografijsko-situacionističku i onu koja stupa niz mogućnosti koje je za dekonstrukciju rock-formata ponudila tzv. gitarska buka. Uvodne skladbe, „Zdravko“, „Ne“ i „Aqua Purificata“, kao i naslovna pjesma (koja koristi glas spikera Obrazovnog programa HRT-a – op. aut.), razbacane su emocionalnom vremenskom prognozom i govore o najavljenoj potrazi umjetnika za određenim trenutkom u vremenu.Tek sljedeći ciklus skladbi ovo će što je nalikovalo na pionirske korake u eksperimentu objašnjavati kao mimetičke postupke koje Karmakumulator prepoznaje kao obrasce iz prirode i okolice, kako bi njihovim mapiranjem uspostavio jednu anorgansku paradigmu.
Autorski nastrojen, čak i otvoreno larpurlartistički, ne naslanja se Karmakumulator toliko na formu koliko na teksturu, stvarajući kolaž bilo zvučnog ili šumno-bučnog predznaka. A sve u vidu kanaliziranja ovog mučnog angsta koji živimo i itekako ga osjećaju i sasvim normalni ljudi iz susjedstva koji rade ovakvu muziku prepoznajući u njoj oslobađajuću ulogu. Tu su i satanovske psovke da pojačaju ovaj usud umočvarene svakodnevice iz koje nema izlaza, borimo se tek za manevarski prostor. Lista međunarodno-domaćih suradnji i ukazanja također je sasvim solidna – To Live & Shave in L.A., F.O.F., To, Lasse Marhaug i Xtematic, na jednoj od izvedbi pojavljuje se i Ivica Antunović Naranča na synthu, a pjesme su prethodno objavljene na kompilacijama objavljenima u Poljskoj, Sloveniji, BiH, Hrvatskoj i SAD. Pored toga, od samog je autora dostupan i limitirani kompilacijski album s pet do sada neobjavljenih pjesama od kojih je najranija snimljena daleke 1982. godine. Pa ako je gomilanje karme, refleksija na konzumerizam i fordizam, onda je poruka ovog ‘dnevničkog’ albuma čiji naslov govori o ‘revizitanju’ mladosti vječna etika i program čiji je ključni domet izlazak iz kaveza koji je postao opasan po život. Oprez, brace i seke…
Ocjena: 7/10
(Guranje s litice/Slušaj najglasnije!, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
