Sinoć je u dupkom punom malom pogonu Tvornice beogradski shoegaze sastav Bitipatipi održao svoj prvi zagrebački koncert.
Zahvaljujući prijateljstvu Une Gašić, autorice svih tekstova i većine glazbe, i zagrebačkog pjesnika Denisa Katanca, upravo je on imao privilegiju zagrijati publiku prije nastupa Bitipatibija. I učinio je to, uz pomoć svojih prijatelja i već nezaobilaznih suradnika, polusatnim akustičnim nastupom kojim je uglavnom promovirao stvari sa zadnjeg albuma “Pejotl”, objavljenog prošle godine na kaseti. Katanec i Brane Norac zajednički su na akustičnim gitarama odsvirali djelić albuma (“KBTK”, “Vrt”, “Pejotl”, “Bizoni”), dok ih je multiinstrumentalistica Tena Rak pratila prvo na violončelu, zatim na mandolini, pa na bubnju, cijelo vrijeme pjevajući i bekove. U jednom im se trenutku na sceni pridružila i Ivana Picek na synthu, pripomogavši da” Nikta Zorja” i “U snijegu” zvuče još raskošnije. Odsvirali su i neke stvari sa “Sveske bijednih”, a najdojmljivija je bila prearanžirana “Kosti”. Predzadnja stvar je bila je divna “Suncokret”, a sve je kulminiralo zadnjom desetminutnom epskom elegijom “Cvijećeće” na kojoj je Brane pustio gitaru i primio se klarineta.
Trebali su, prema vlastitoj najavi, odsvirati još jednu stvar za kraj, no nestrpljivi organizator došao ih je obavijestiti da to neće ići, i to za vrijeme same svirke, što ova novinarka još u svom životu nije vidjela. Takvo ometanje ljudi koji sviraju nepojmljivo je, ili bi barem trebalo biti, otprilike na isti način kao što je nepojmljivo, ne znam, sjesti u krilo vozaču autobusa dok vozi. To se jednostavno ne radi, taman mislio da imaš najbolji razlog na svijetu.
Ono što me je dirnulo bila je količina ljudi koji su se okupili već na Denisovom nastupu, budući da je skoro pa nepisano pravilo da na predgrupama, potpuno nepravedno, gotovo uvijek manjka publike. I ne samo to: dobar dio publike, onaj koji stoji u prvim redovima, znao je tekstove i pjevao zajedno s Katancem tu njegovu gustu, neobičnu liriku. Lijepo je bilo vidjeti i čuti da je začudni genijalac koji nije za svako uho, uspio okupiti kor fanova.
Nakon njega, pred već nestrpljivu krcatu Tvornicu, na scenu se popeo Bitipatibi, bend s klasičnom postavom bubanj-bas-gitara, uz dodatak syntha koji je upravo ono što ga čini distinktivnim, jer na njemu Una Gašić proizvodi svoje sanjive popične melodije koje zvuče kao da su ispale iz Twin Peaksa. Budući da se upravo snimaju novi nastavci, apeliram na nekoga tko zna Lyncha da mu tutne CD ili pošalje link na Bandcamp, ili da kaže Trickyju, koji se prema predaji oduševio Bitipatibijem, da upozori Davida na priliku koja se ne propušta.
Prvi dio koncerta bio je lagan i kao stvoren za nježno ljuljuškanje zatvorenih očiju, idealno zbog činjenice da je u klubu bila takva gužva da se drugačije nije ni moglo plesati, nego levitirati stisnut među ostalim sardinama. Početna trema, koju je simpatična samozatajna Una nekoliko puta spomenula, rasplinula se kad su odsvirali “Andriju”, jedan od svojih najvećih hitova, pa odmah potom i “Letnju pesmu”. Odsvirali su veći dio “Lešnika divljih”, svog debi albuma, te još neke nove stvari, a koncert su završili pozvavši na stejdž Denisa i ekipu koja u svom nastupu nije dospjela izvesti “Zeku”, pa su to odradili svi zajedno, u duhu muzičkog bratstva i jedinstva.
Jučerašnji je koncert bio poslastica, tim veća što se bend nakon izdavanja svog prvijenca na neko vrijeme razišao, pa su mnogi fanovi bili uvjereni da ih nikada neće uspjeti čuti uživo. Stoga je Tvornica sinoć bila pretijesna ne samo za raskošan zvuk, već i za sve poklonike ovog jedinstvenog benda koji očito ima vojsku zagrebačkih fanova. Dobro, ruku na srce, zagrepčani su oduvijek voljeli beogradske bendove, i obrnuto, i nije se još dogodilo da neki prostor zjapi otužno poluprazan kad su ovakva gostovanja.
No jučer su, pak, u svjetlu svega što se u posljednje vrijeme dešava u ovoj zemlji, ovakav odaziv publike i ona specijalna ljubavnistička atmosfera kakvu samo muzika može proizvesti, bili nekako posebno dirljivi.
Neće ti uspjeti tvoji zaumni planovi, Crni Marko, nećeš pobijediti. A-a.
Zahvaljujemo se portalu Sound Report na ustupljenim fotografijama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
