Dvoje iskusnih glazbenika pored toga što dijele bračni život, te paralelno vode svatko svoj bend, Ivanka Mazurkijević; Stampedo, a Damir Martinović Mrle; Let 3, dijele i karijeru tandema specijaliziranog za komponiranje i izvođenje glazbe za predstave i film.
Koliko su iskusni, prekaljeni i zvučno prepoznatljivi s jedne strane, toliko su, čini se, neodlučni oko toga kako nazvati to što zajedno rade. Cijeli ovaj projekt okrunjen albumom bio je predstavljen kao Strukturne ptice feat. IvaneSky i Mr. Lee sredinom prosinca prošle godine u zagrebačkom Teatru &TD.
Naime, Strukturne ptice su, nije naodmet ponoviti, Martinovićev glazbeno-scenski projekt s početka 1980-ih, koji je djelovao kao umjetnički poligon otvoren za sve vrste ideja i scensko-žanrovskog djelovanja. Jedan od članova bio je i fotograf Romano Grozić. Igrom slučaja Grozić i Mrle nedavno su se ponovno sreli i Grozić je napravio niz izvrsnih i maštovitih fotografija ovog para, koje dominiraju i bookletom i naslovnicom ovog albuma (bilo bi nepravedno ne spomenuti i fotografkinju Sunčanu Jozić), i od tad je krenula priča da bi Strukturne ptice mogle uzletjeti po drugi put kroz glazbeno-filmsko-scenski projekt koji do tada očigledno ni Martinović, ni Mazurkijević nisu mogli strpati pod jedan (prepoznatljivi) nazivnik. No unatoč svemu u roku par mjeseci, Strukturne ptice su otpale iz imena, čime su i dalje ostale projekt koji, ‘ajmo reć’: tradicionalno, nema nosač zvuka iza sebe.
Sada je to MrLee & IvaneSky, a album „Colors“ po prvi put ih ističe u prvi plan (naime njih dvoje u najvećoj mjeri potpisuju i soundtrack filma „Kauboji“, objavljen na CD-u također za Dallas Records 2013. godine). To je možda i najbolje rješenje, nema distrakcije s naslovom i jasno je tko u potpunosti stoji iza projekta, kao što je fer i prema svim onim nekadašnjim učesnicima Strukturnih ptica koji se ovdje ne pojavljuju.
„Colors“ čini sedam studijskih pjesama i tri bonusa, dakle deset brojeva koji iznimno dobro korespondiraju međusobno u jednoj zaokruženoj slagalici. Ne treba gubiti iz vida da su to pjesme iz različitih predstava/filma/scenskih situacija (izložba i performans „ZOO“ tj. „Brooklyn Babylon“ Danijela Žeželja, već spomenuti film„Kauboji“, kao i film „Belladonna“, zatim scenski niz Senke Bulić „Živjet ćemo bolje“, „Pokora“ i „Svršit ćemo s Božjim sudom“). Iz te zaokružene slagalice iščitava se sigurni autorski potpis ovog tandema, njihova profesionalnost na najvišem nivou i ujedno snažan impuls u želji probijanja granica ovog podneblja koje definira naš jezik. Sve pjesme, osim „Nije dobro“, otpjevane su na engleskom jeziku, a jaki naglasak na samu teatralnost izvedbe svemu tome daje uistinu svjetski pečat.
Ivanka Mazurkijević alias IvaneSky uspjela je spojiti raskošnu interpretaciju s gotovo pa brodvejskom stilizacijom, a da se niti jednog trenutka nije okliznula s ruba litice i pala u ponor pop patetike i zazvučala poput primjerice Katy Perry ili Celine Dion (a mogla je u puno situacija), što će reći, ne samo da ima pjevačka pluća (koja nikad nije isticala u matičnom bendu Stampedo), već ima i stila i intelekta.
Uz takvu ‘sigurnu igračicu’ Mrle je s druge strane sebi dao mašti na volju, bilo da cijelu zvučnu kulisu premjesti u Indiju, ili da operetu pretvara u techno party. Ali opet ni to nije radio stihijski i nenadahnuto, jer itekako je ostavio dosta prostora i kvalitetnom društvu gostujućih glazbenika kao što su Matija Dedić i Boris Štok.
Diskografski gledano, albumu „Colors“ krila su dana na način da je na prošlomjesečnom velikom „Antivalentinovo“ koncertu Leta 3 u Domu sportova bio prodavan u paketu s novim album Leta 3 „Angela Merkel sere“, no ovo je priča koja je već (što se Zagreba tiče) u Teatru &TD pokazala da ima snage i smisla za samostalnu putanju, kao što se i potvrda toga može očekivati na većoj i akustičnijoj pozornici ZKM-a 22. travnja. Kao što je već kazano da „Colors“ sigurno stoji kao zasebno glazbeno djelo, tako je isti album i siguran znak da MrLee i IvaneSky u budućnosti neće morati ovisiti o predstavama ili filmovima, ako se odluče za dugosvirajući nastavak.
Ocjena: 8/10
(Dallas Records, 2016.)