Nekadašnja prva gitara Majki predstavila se svojim solo albumom.
Tko na ovim prostorima ne zna za Zorana Čalića, ne zna za rock and roll. Nije to neko jeftino podilaženje u smislu da se „rock and roll zove imenom njegovim“, ali čovjek koji je na najvećem broju albuma Majki kroz svoj topli southern rock izričaj svirao i snimio rifove i melodije koju su oblikovale vašu & našu buntovničku mladost svakako je netko tko je obilježio značajno glazbeno razdoblje ovih prostora, iako nije bio u fokusu scenskih reflektora, već više-manje igrač iz sjene.
Da Majke nisu bile iznimka, već pravilo dokazuje i njegova karijera u slovenskom bendu Big Foot Mama (nešto manje poznata glazbena priča ovdašnjoj publici), no i Big Foot Mama su u Sloveniji u jednom trenutku narasli u najveći tamošnji bend, rame uz rame sa Siddhartom i to baš kad je Čalić nogom kročio u taj sastav.
Ovog puta došao je trenutak za prve korake u solo karijeri. No do toga nije došlo preko noći. Dugo je ovaj glazbenik isprobavao prostor u kojem bi se mogao samostalno predstaviti. „U moru i plamenu“ nije ad hoc sklepan album, već rezultat dugogodišnje Čalićeve komunikacije s glazbom, ali i tekstovima s kojima će izaći. Nemojmo se zavaravati, ali jedno je biti desna ruka naopakijeg ‘princa tame & tuge’ kao što je Goran Bare, koji nije glazbeni mag, ali je osoba s neupitnim glazbenim ukusom i instinktom za izvlačenje najboljeg iz suradnika (dakako i najgoreg, kao što su brojne personalne izmjene to pokazale), a drugo utrti vlastiti put i niti jednog trenutka na zvučati kao kopija tog lirskog mentora. Bio je to istinski put „preko mora i kroz plamen“.
U kreiraranju ovog albuma bila je ključna naslovna (ujedno i pjesma koja ga zatvara) „U moru i plamenu“ nastala ponajviše Čalićevom inspiracijom australskih neopsihodeličara Tame Impala, kad je ‘provalio’ njihovo postojanje. U toj pjesmi sve je sjelo na mjesto; psihodelija (koja više vuče u smjeru klasične psihodelije kroz koju su prolazili Beatlesi i Stonesi, jer ipak je Čalić ‘klasičar’ u toj priči) stopljena s tekstom pozitivno obojanog emotivnog horizonta stvorila je čvrstu bazu iz koje se kasnije mogao razviti Čalić kakvog do sada nismo čuli, a opet dobrano utopljen u stilski manirizam iz kojeg je onomad izašao na scenu. Dakle, potpuna suprotnost od Majki.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=uOKUuwfS1_U[/youtube]
Zoran Čalić Band je hippie uskrsnuće doktora riffa; potpuno odbacivanje tuge i sjete, donkihotovsko okretanje ‘svjetlu’ i pozitivnom aspektu života i razmišljanja. Možda to zvuči jednostavno kad se o tome piše, ali dobro je poznato da su melankolija i tuga sigurniji okidači za glazbene karijere, od onih koji traže ‘zrnce dobrote’ za pokrenuti se prema naprijed. Narodski kazano, jebi ga, lakše je biti pali anđeo nego uskočiti u Mojsijeve sandale, svijet je pun ismijanih i lažnih proroka.
U tom svjetlu ovaj album svakako ima prolaznu ocjenu jer Čalić ne podilazi, već iz njega gotovo zrači ta aura dobrog momka rock and rolla. I taj rock and roll u takvoj konstelaciji u nešto manje od 40 minuta igra za njega. Od uvodne „Na početku“ do posljednje „U moru i plamenu“ on zajedno s bendom sigurno korača kroz zimzeleni glazbeni teritorij, zakucavajući riffove i ritam koji pozivaju na gibanje. Pruža ruku nade u onom primordijalnom sklopu, a to se ne može postići pozom, već vjerovanjem. Na tom glazbenom putu se nekad očeše o spomenute Beatlese i Stonese, nekad uhvati lirski moment Hendrixa („Sjaj u noć“, ali nipošto kroz gitarističko onaniranje, već kroz neki paralelni „Are You Experienced“ svemir), nekad klizi kroz southern ljepljivu masu poput Allman Brothersa i Black Crowesa, kao i kad uđe u blues i boogie („Kako ostati čovjek“), osjeti se njegov snažni potpis iz Majki, ali u potpuno drugom lirskom ozračju, kao što uspijeva i u akustičnom campfire eskapizmu „Iza zvijezda“ isrctati zvjezdano nebo na sličan način kako su to radili Clapton i Winwood u Blind Faithu, dok „Jedino ljubav“ dokazuje da „U moru i plamenu“ nije jedini primjer ulaska u psihodeliju.
Kod ovog albuma postoji jedna kvaka obzirom da je Čalić pravovjerni izdanak stare škole rocka, a to je izostanak onog momenta u kojem bi „U moru i plamenu“ trebao uzeti slušatelja na prvu loptu. Toga nema. Prvo slušanje može donijeti onu misao: „tu nema ničeg novog“, jer nema pjesme koja bi tu trebala biti u službi nekakvog teasera. No s teaserima dobro znamo da počesto donesu napucanu fikciju koja nema veze sa sadržajem i koji često može biti razvodnjen. Tu opet dolazimo do dobre strane ovog albuma, a to je da svako novo slušanje ne predstavlja napor, mami na ponovno preslušavanje, a pjesme se postepeno i slojevito slažu u slušateljsko iskustvo. Ne postoji zamor, ovo je album koji se može dugoročno konzumirati.
Za kraj treba još jedan detalj razjasniti; Čalić ne spada u ‘rasna pjevačka grla’, što naravno ne isključuje da će se s vremenom u ovoj ulozi frontmena u potpunosti definirati i izbrusiti unutar svojih mogućnosti, ali činjenica je da se ne može reći da ne posjeduje uvjerljivost u svom izričaju. Njegov karakter je tiha voda brege dere, a ne erupcija, i u ovoj situaciji svijeta pred rasprsnućem od ludila i netrpeljivosti, jedan ovakav ‘glazbeni apostol’ koji širi mir i ljubav dođe kao melem, kao glas razuma.
Ocjena: 8/10
(Dancing Bear, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
