Nekad uistinu zna biti naporno preslušavati kompilacije u kojima se iskazuje počast velikanima, ali ovo nije jedna od njih. ‘Rave On’ nudi nepatvoreno zadovoljstvo. To je jedan od istinskih primjera pravog hommagea.
Treći veljače 1959. bio je dan kad je „umrla glazba“. Tada se u blizini Clear Lakea u američkoj državi Iowa srušio mali sportski avion u kojem su poginuli Buddy Holly, Ritchie Valens i J.P. „The Big Bopper“ Richardson, ukratko; pioniri rock and rolla. Bila je to prva velika tragedija koja je pogodila svijet rocka u povojima. Don McLean je kasnije u svojoj pjesmi „American Pie“ za taj dan napisao „The Day the Music Died“. Prošlo je dosta godina od tog tragičnog datuma, ali sjećanje na Buddyija Hollyja čija je slava trajala svega godinu i pol dana je ostalo kroz pjesme koje se i dan danas izvode.
Buddy Holly je s pravom proglašen jednim od ključnih glazbenika tadašnje single ere jer je u rock unio veliki broj inovacija, a također je bio zaslužan za njegovu popularizaciju zbog svog „štreberskog“ imidža. Zahvaljujući dioptrijskim naočalama slao je jasnu poruku da rock nije nešto opsceno,već samo glazba u kojoj bez pretjerane roditeljske brige mogu uživati i tinejdžeri. Njegova glazba direktno je kasnije utjecala na imena kao što su The Beatles, The Rolling Stones, Bob Dylan i Eric Clapton, a ujedno je bio i među prvim velikanima uvrštenim u Rock and roll kuću slavnih 1986. godine.
No ako se izuzme glazbena struka, ime Buddy Holly novim generacijama znači jako malo. To kompilaciju „Rave On“ u ovome trenutku čini više edukativnim glazbenim štivom, a manje pokušajem brzog zgrtanja novca od strane zvjezdanog društva okupljenog radi iskazivanja počasti imenu na koje je uspomena je još uvijek svježa u kolektivnoj memoriji obožavatelja.
U ovom slučaju pristup je dijametralno suprotan. Nekoliko generacija jakih glazbenih imena počevši od seniora poput Paula McCartneya, Patti Smith i Lou Reeda pa do utjecajnih glazbenika sadašnjeg trenutka (My Morning Jacket, The Black Keys, Modest Mouse…) udružilo je svoje snage kako bi onima koji njih slušaju otvorili put ka glazbi Buddyja Hollyja, koja je i danas glazbena škrinja puna vanvremenskih hitova. U korist toj tvrdnji ide i to što se ove godine ne obilježava nikakva okrugla brojka ili obljetnica vezana uz lik i djelo pionira rocka.
Ono što posebno dolazi do izražaja je atmosfera cijelog albuma na kojem se nalazi 19 pjesama, a to je skoro pa obožavateljski pristup glazbenika uključenih u projekt, što ovu kompilaciju čini jednom od najuzbudljivijih u posljednje vrijeme, a sigurno ponajbolju te vrste što se tiče ove godine. Svi su se trudili u svojoj stilskoj maniri oživjeti glazbu Buddyja Hollyja, a na kraju se sve sklopilo u kompaktnu cjelinu poput slagalice.
The Black Keys baladom „Dearest“ kompilaciju otvaraju u svom poznatom minimalističkom, gotovo a capella stilu. Fiona Apple & Jon Brion u duetu kreću u još mekšem smjeru s „Everyday“ i taman kad se pomisli da je pitanju kompilacija uspavanki, nenadano zagrmi „It’s So Easy“ Paula McCartneya na način kao da se kojim slučajem združio s Jon Spencer Blues Exposionom, dakle prljavo, teško i moćno, gotovo epski.
Florence + The Machine „Not Fade Away“ razdrmaju na „rasklimani“ njuorlinski način ali uz snažan ženski vokal, a treba li posebno objašnjavati kakav ugođaj nakon toga proizvede vokalni gigant Cee Lo Green u „(You’re So Square) Baby, I’ Don’t Care? Karen Elson svojim country vokalom u „Cying, Waiting, Hoping“ evocira na davna vremena kad su višeglasne ženske vokalne skupine tek počele krčiti put u showbizzu, dok naelektrizirana „Rave On“ podebljana slide gitarom odlično stoji Julianu Casablancasu, frontmenu The Strokesa koji uzgred rečeno ove sezone doživljavaju novu renesansu.
Maznim glasom Jenny O. nudi ugodnu vožnju u „I’m Gonna Love You Too“, na što se pak odlično nadovezuje lijeni vokal Justina Townesa Earlea u „Maybe Baby“ kojom se pokušao maksimalno približiti originalu „rustikalnom“ produkcijom, a sličan pristup ima i Nick Lowe u „Changing All Those Change“, ali nakon što She & Him solidno zatvistaju u „Oh Boy!“.
Predah od brzog ritma dolazi u pravom trenutku u „Words Of Love“ koji izvodi Patti Smith u divnoj Velvet Underground maniri. Isti ugođaj nastavlja i My Morning Jacket s „True Love Ways“ koja je izvedena uz akustičnu gitaru i gudače mekano i uglađeno na način kako su se tijekom pedesetih radilo u pjesmama za ljubavne filmove. A grupi i taj stil odlično stoji kao i užarena elektrificirana psihodelija po kojoj je grupa poznata. „That’ll Be The Day“ koju je Modeset Mouse potpuno aranžmanski rasklopio i ponovo sklopio na ekletični način zatvara niz od tri možda najbolje izvedbe na kompilaciji.
No čak ni Kid Rock u „Well All Right“ za divno čudo ne ruši atmosferu, dapače to mu je jedna od najboljih pjesama koje je snimio u posljednje vrijeme. The Detroit Cobras nude sirovu i ogoljenu, gotovo punk verziju pjesme „Heartbeat“ nakon koje slijedi psihodelična „Peggy Sue“ u izvedbi „princa tame“ Lou Reeda. Za sanjivi nastavak „Peggy Sue Got Married“ zadužen je John Doe koji je po boji glasa iznimno sličan Reedu. Album zatvara Graham Nash uz pratnju klavira izvodeći „Raining In My Heart“ – Hollyjevu proročku baladu u kojoj strahuje za svoju sudbinu. Znakovitije i bolje kompilacija nije mogla završiti.
Svakako ne treba iz vida ispustiti producentski tim Randalla Postera, Geylu Robb i Roberta Smitha koji su također napravili izniman posao.
Rijetke su kompilacije različitih autora koje zaslužuju najvišu ocjenu, jer obično neki kiksaju ili pak oni bolji plastično dokažu svoju premoć. No čuda se događaju i ovo je jedna od takvih kompilacija. Ili je možda za sve „kriv“ glazbeni genijalac Buddy Holly koji je ovaj svijet napustio prerano?
Ocjena: 10/10
(Fantasy / Concord Music / Universal Music, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
