Kao resume ‘Druge godbe’, koja je završila još u subotu, većim su dijelom festival prekrile posjetiteljice uz dosta mlađe publike, feminiziravši ‘Godbu’, kako i dolikuje festivalu takvog naziva.
Prvi je bend matineje u 14,30 sati bio Dinovski/Schuberth, austrijsko-makedonski duet „dugmetarista“ osnovan prije tri godine u Linzu. Obojica su akademski glazbenici koji sviraju suvremenu glazbu za harmoniku u svim žanrovskim kontekstima. Schuberth je vunderkind koji će ove godine posjetiti Sloveniju u duetu s violinisticom Jelenom Popržan (ex Catch Pop String Strong) na festivalu Sajeta. Skup s Dinovskijem, nastavljači su žanrovski nepredvidljive, a opet umirujuće glazbene sinteze. Kuži se da su izvorno krenuli u fuziju balkanske glazbe s jazzom, no duhovita gestikulacija, lupkanje po harmonici kao da je tapan, nastup pretvaraju doživljaj u krug na ringišpilu i cijeli prizor podsjeća na proustovski video-spot, extended play. A i potrajao je kao dvostruki LP, sat i pol.
Nekih dvadesetak godina od razlaza grupe Dertum, koja se smatra začetnikom scene novog sevdaha, s dvoje članova zadnje postave nastala je grupa tAman koja je iste ove subote predstavljala svoj novi CD u 16,00 sati. Nastavljaju putevima repertoara koji će odmah prepoznati stari fanovi Dertuma, makedonskih tradicionala i sevdaha, dakle, još jedan proustovski kolačić što u dušu dira, ovaj put uz prskave baklave koje zadiru i u nepce. Žensko dvoglasje s improvizacijskom popudbinom uobičajenih sumnjivaca slovenske klupske scene podsjeća na neko čitanje koje ne bi bilo neobično čuti na njujorškoj, odnosno downtown sceni. Iako nije toliko sprinterski virtuozno kao Klezmatics, nije baš ni tako daleko. Improvizacije na violini i violi Jelene Ždrale preko cijelog chorusa, Stanićev groove s mitchellovskim kontrama, krasi prije svege prezentnost Maide Džinić-Poljak u kričavo zelenoj haljini kao da joj Božo Vrećo daje modne savjete.
Uoči nastupa brazilske čelistice i kantautorice Dom La Nene navečer od 20,00 sati, pop-zvjezdice koja flertuje s melankolijom, a ozbiljno dovodi u pitanje smjera u kojem ide festival, kao i onog ‘po kojem li su poslu sve te djevojke navalile u dvoranu’, producent i skladatelj-pjevač Chris Eckman predstavio je kolegu Iana Brennana koji je došao s novom knjigom, „How Music Dies“. Tijekom predstavljanja ovaj je dobitnik Grammyja opleo po svima živima, od Stonesa, preko Dylana, Neila Younga i Springsteena, prvenstveno da zašto snimaju jednu te istu kopiju albuma iz desetljeća u desetljeće. Njegove su riječi odzvanjale godinom u kojoj izvođačka prava u većem dijelu hemisfere glazbenu industriju uopće održavaju na životu.
Večer se nastavlja u Staroj Elektrarni, svojevrsnoj depandansi Tehničkog muzeja čiji su izlošci parni strojevi i generatori s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a ima za nastupiti DJ K’ Pow i nakon njega Magnetic Ensemble. Međutim, cijela je večer u ozračju nogometne utakmice, tako da čak i posjetitelji sa svojih ekrančića prate njezin tijek. Cijeli prizor evocira zlokobna predskazanja iz romana Thomasa Pynchona o tehnološkom otuđenju predočena steam-punk žargonom. Magnetski ansambl epizodistički je projekt glazbenika oguglalih na stilove (možda prije o-google-alih) s klavijaturistom-elektrikom, marimbistom, klaviristom, bubnjarem i ženskim vokalom. Sviraju nekakav organski trance i po potrebi se priklanjaju bilo repertoaru The Necks, bilo Cinematic Orchestra, bilo da jammaju elektro-akustični gamelan. Kako su u jednom trenutku čitavu dvoranu digli iz sjene u frenetični ples, tako su kroz 60 posto dramaturgije potonuli u smiraj vlastitim rizikom.
S odmakom od par dana, festival je dobio solidnu trojku. Za pamćenje će ostati nastupi tAman i Saula Williamsa zbog case studyja o operiranju unutar granica vlastite tradicije, prvih u smislu re-vizitanja repertoara od Dertum što se samima sebi ne usuđuju priznati, potonjeg zato što smo na vlastitim kukovima osjetili kako je legendarni Dälek, čiji je klimaks isto već prohujao, ima tome dekada, kao učenik nadmašio učitelja – Saula. Zatim, St. Germain, Nneka i Dom La Nena, uglavnom izvođači koji manje ili više otvoreno flertuju s pop-muzikom, su tu da festival ne ostane u anonimnosti i da ga ipak očeše i publika kojoj možda muzika i nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. Od same Druge godbe prije desetak godina na kojoj su gostovali većinom izvođači iz Trećeg svijeta ostao je samo Pat Thomas iz Gane – em što se kolonijalna slika stubokom promijenila, em što se zabijaju i u Sloveniji posljednji čavli u lijes društva spremnog da ostane bez ministarstva kulture. Odnosno, kako je pjevao pjesnik, „oko tebe diše Treći svijet, izbriši tragove“. Ostatak repertoara, su manji bendovi među kojima ima svega i svačega, od patuljaka koji stoje na leđima divova, do jednokratnih pojava u svemiru, porazbacanih po skvotovima staro-nove paradigme koja u podtekstu šiša nesigurne uvjete rada. I koji na trijeznu glavu možda zvuče i potpuno drukčije, jer ne mora se danas biti marksist da prepoznaš što i drugi, vlastitu neizvjesnost u slatkom znoju neoliberalizma.
Saznajte više:
32. Druga godba: druga večer – festival koji se ne srami svog znoja
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
