Prošlog petka jubilarni deseti Etno jazz Festival u Karlovcu otvoren je nastupom kvarteta virtuoza na harmonici Simonea Zanchinija.
Sumnjive vremenske prilike natjerale su organizatore da koncert iz komornog ambijenta staroga grada Dubovca prebace u ništa manje primamljiv zatvoreni prostor Zorin doma. Simone Zanchini stigao je u društvu svog dugogodišnjeg suradnika gitarista Ratka Zjače s kojim je snimio nekoliko album. Upravo je taj materijal činio okosnicu ovog koncerta. Zanchiniju i Zjači ovom su se prilikom pridružili makedonski kontrabasist s europskim iskustvom i adresama, Martin Gjakonovski, te sjajni mladi bubnjar Jože Zadravec iz Slovenije, kojem je ovo bio tek drugi nastup u ovoj konstelaciji, što se prema načinu na koji funkcionira unutar benda nikada ne bi moglo zaključiti.
Otvorili su sa skladbom “Twilight Time Again” sa albuma “The Way We Talk”, koja je poslužila kao upoznavanje, a po kojoj se dao naslutiti ton svega što će uslijediti. Širi spektar zvukovlja i ritmičke raznovrnosti prikazan je na idućoj, brzoj ludističkoj kompoziciji “Pippo”, nakon koje se Zanchini prvi put obratio publici svojim neposrednim stilom, na tri jezika u jednoj rečenici. Zatim je kvartet izveo melankoličnu “River Spirit” za koju je ustvrdio da je svira na pravome mjestu, budući da Karlovac leži na četiri rijeke. Tu smo prvi put imali priliku čuti kako Zanchini fućkanjem paralelnih solaža jednako virtuozno prati vlastite dionice na harmonici.
Za pjesmu “Morgagni Est” Zanchini je objasnio kako je nastala dok je provodio vrijeme u posjetama ocu u istoimenoj bolnici, a s njom smo ušli u sasvim drukčije raspoloženje, atmosferu gotovo nalik hororu, uz neobičan istočnjački melos u fuziji s akordima posuđenim iz istarske ljestvice. Veliku ulogu u ovoj skladbi odigrao je majstor Zjača, koji je upotpunjavao priču ekspresivnim dionicama na rubu noisea, pomalo nalik upečatljivom stilu Marca Ribota, s brojnim pedalama bojeći zvuk.
Skladba “Frida Is Vanished” označila je emotivni vrhunac večeri, iako je nadahnuta bijegom Zanchinijeve mačke u neki bolji dom dok je on negdje svirao na turneji. U pjesmu nas je uveo bachovskim introm koji je zvučao gotovo kao da je odsviran na orguljama, a onda mu se u pjesmu ušuljao i ostatak benda, ostavljajući publiku što u suzama, što s teškim uzdasima na usnama.
Ratko Zjača je u svojem obraćanju publici ispričao priču o svome upoznavanju sa Zanchinijem prije devet godina, te kako je, budući da je iz ovih krajeva, a i vojsku je služio u zabačenim dijelovima bivše države, harmoniku doživljavao isključivo onako kako se taj instrument koristi na Balkanu. No, kada je upoznao Zanchinija, pomislio je kako je riječ o Jimiju Hendrixu na harmonici. I doista, Zanchiniju iz harmonike izlaze cijeli spektar ptica, zvukovi sasvim netipični za taj instrument, ponekad nalik na puhače, a ponekad pak na nešto što vjerojatno dolazi iz svemira.
Očito se za odličan jazz potrebno u ovo doba godine maknuti iz Zagreba. Karlovac je relativno blizu, a festival se obljetničkim izdanjem potvrdio kao nezaobilazna jazz destinacija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
