Stariji i penzionirani glazbenici odsada će moći duže uživati u prihodima svog minulog rada, naravno riječ je o onima koji imaju putovnice zemalja članica Europske unije.
U ponedjeljak je Vijeće EU izglasalo produženje roka uživanja autorskih i izvođačkih prava s 50 na 70 godina otkada je djelo objavljeno. Dakle udio od prava od javnih emitiranja i prodaje glazbe starije populacije glazbenih zvijezda neće zaobići njihov račun, ako su imali sreće i imali dug život.
Promjene je između ostalih pokrenuo britanski pjevač Cliff Richard koji će uskoro navršiti 71. godinu. Kritičari te odluke Vijeća EU pak navode kako mnogi glazbenici neće vidjeti neku veću korist, jer će se većina novca slijevati na račune velikih zvijezda i diskografskih kuća s golemim back katalozima, jer je prioritet dat copyrightu na studijske snimke koje u pravilu posjeduju diskografske kuće, a manje pravima samih kompozicija koja posjeduju tekstopisci i skladatelji.
Da je na snazi ostao dosadašnji „pedesetogodišnji zakon“, za nekoliko godina, kad bi istekla prava na pjesme primjerice The Beatlesa, The Rolling Stonesa i The Whoa, svatko tko bi htio bi ih mogao objavljivati i prodavati na bilo koji način jer bi postale javno dobro i ne bi postojala obveza da se izvođačka i autorska prava moraju isplaćivati glazbenicima i diskografima.
Mick Jagger izjavio je za BBC kako odluka Europske Unije ide u korist glazbenicima. „Očito je da glazbeni biznis više nije ono što je bio prije, jer prava imaju kraći rok vrijednosti od života glazbenika“, izjavio je Jagger, dok je Bjorn Ulvaeus iz nekadašnje pop senzacije ABBA sretan što se u bliskoj budućnosti neće dogoditi situacija da melodije ABBA-e nekontrolirano „vrište“ iz TV reklama.
Novi zakon uključuje i brojne prethodno osmišljene mehanizme koji osiguravaju glazbenicima fer podjelu prihoda, a u to je uračunat i fond za glazbenike koji su se odrekli svojih prava kad je snimka nastala. Sredstva će u dotični fond morati uplaćivati diskografske kuće, koje su obvezne izdvajati određeni postotak zbog zakonskog produženja prava.
Također postoji i klauzola po kojoj će umjetnicima biti dozvoljeno da nakon pedeset godina naprave nove ugovore s diskografskim kućama (ili pravnim sljednicima) koje su objavile njihove pjesme i time „isprave greške iz prošlosti“.
Umjetnici će također moći u potpunosti povratiti svoja prava ako je diskografska kuća njihove snimke pohranilo u arhivu i učinila ih nedostupnim javnosti.
„Ovo je briljantan trenutak. Mi se sada nosimo sa situacijama u kojima nam stari ljudi dolaze i govore kako se njihova glazba koristi za nešto drugo; semplira se, ugrađuje u nove pop pjesme ili se koristi za reklame, a mi ne možemo ništa učiniti za njih“, tvrdi John Smith, vodeći čovjek britanske glazbene unije.
Istraživanje Sveučilišta u Cambridgeu su pak pokazala kako će ova odluka u budućnosti moći biti iskrivljena u korist relativno malog broja poznatih glazbenika s uspješnim djelima iz prošlosti, a da neće biti naklonjena onima čiji talent bi se eventualno mogao otkriti nakon pedeset godina.
Slično mišljenje ima i Jim Killock, izvršni direktor organizacije Open Rights Group. „Nema tu niti jednog dokaza da će ta odluka donijeti neko dobro. Zahvaljujući njoj, novac će i dalje odlazi u džep velikih kompanija, dok će manje poznati umjetnici teško ostvariti bilo kakvu korist. To znači da veliki broj starih albuma koji nisu u opticaju će i u budućnosti ostati izvan opticaja.“