Drugog dana regionalnog glazbeno-kulturnog festivala Regius, na šibenskom gradskom kupalištu Jadrija, zvijezde večeri bili su osječki pankeri Debeli precjednik i beogradski S.A.R.S.
Kombinacijom lijenosti, neorganiziranosti, fjake i spleta okolnosti, predstavnici portala Ravno do dna propustili su u petak otići na prvu večer Regiusa, regionalnog glazbeno-kulturnog festivala, kojem mediji tepaju ‘mali Terraneo’. Informacije su govorile da se na Jadriji, poznatom kupalištu pored Šibenika, okupilo oko 400 ljudi, a nastupili su slovenski Sell Out, beogradski Six Pack i splitsko-zagrebački Dječaci. Ovi zadnji su, kažu gradske priče, pomalo i razočarali. Vijest subotnjeg jutra glasila je da su makedonski Superhiksi, uvijek rado viđeni gosti u Hrvatskoj, otkazali, a njihovo mjesto popunila su dva benda – pleSKA iz Splita i Officer Down iz Rijeke.
No, drugog dana Regiusa se ustvari čekao S.A.R.S., beogradski fenomen, grupa koju je singl „Buđav lebac“ prije dvije godine preko interneta lansirao u regionalne zvijezde. Iz te je uspjele zajebancije stasao punokrvan bend koji diskretno i znalački žonglira glazbenim stilovima, piše odlične tekstove, zna napraviti kompleksnu pjesmu i jak refren, a pritom ne izgubiti smisao za humor.
Na Jadriji je počelo s „Može i drugačije“, kada se na pozornici pojavila skupina uglađenih, pristojnih i samozatajnih glazbenika, od kojih možete očekivati jedan miran, staložen i štreberski koncert. Međutim, već na drugoj stvari, „Mir i ljubav“, koja je glasila za neslužbenu himnu među organizatorima „pravog“ Terranea, bilo je jasno da S.A.R.S. mogu svojski potegnuti, u trenutku postati bučni i moćni, da su u formi i da im publika od početka jede iz ruke. Njihova mješavina funka, rocka, ska i lagano podjebavanje turbo-folka stvara u zvučnicima kompaktnu cjelinu, a da pritom ni u jednom trenutku ne možete biti sigurni što slijedi i u kojem će pravcu koncert otići.
Gdje god da je otišao, srećom nije se maknuo s Jadrije. Čuli smo kvaziromantičnu „Anu“, prosvjetiteljsku „Zemlja nije ničija“, odvažnu „Ratujemo ti i ja“, pozitivnu „Budim se“, buntovnu „To rade“ (popraćenu potpuno istinitom opaskom pjevača Žarka: „Političari su govna raspala“), „Klovn“ je unio dašak dobrodošle patetike, a „Buđav lebac“ ostavljen je, naravno, za euforičan završetak nastupa. Žarko Kovačević je – nikad čovjek na prvu to ne bi rek’o – dominatna figura na bini, sigurnog vokala širokog raspona, frontmen koji svoj posao radi s nepodnošljivom lakoćom. Njegov S.A.R.S., čije bi ime trebalo značiti Sveže amputirana ruka Satrianija, još uvijek je u fazi da im je svaki koncert ostvarenje dječačkog sna, tako ih shvaćaju i tako se ponašaju. A staro je pravilo da ako uživaju oni na pozornici, uživat će i oni ispred nje. S.A.R.S.-u i šibenskoj publici sinoć se dogodilo upravo to.
A istoj je toj publici prije beogradskih headlinera uši probio Debeli precjednik. Kultni osječki pankeri s milijun utakmica u nogama, s točno 20 godina znojne karijere iza sebe, beskompromisni, angažirani, a svemu tome unatoč još uvijek nisu popularniji od Miroslava Škore. A što sad, zato Škoro nikad na svojim koncertima nije imao šutku kakvu su jučer nakratko „složili“ šibenski pankeri i nikad Miroslav nije uspio tako upečatljivo spojiti tipičan naelektrizirani američki punk, dašak brzinskih riffova NOFX-a i abecedu njujorške hard core škole, na način na koji to radi Debeli precjednik. A nikad taj propali političar (a znamo što su političari, naučili smo od Žarka) neće uspjeti napraviti ni nogometnu himnu jednog kluba koja se rado pjeva svuda gdje se gos’n Precjednik pojavi. Upravo sa zbornim pjevanjem „Farmerskog srca“ završilo je jučer sat vremena uživanja u poletnom i čvrstom punku osječkih legendi.
Officer Down je prilično grubo ime za ska bend iz Rijeke, kojeg predvodi pjevačica Lorena blagog glasa i ugodne vanjštine. Upravo zahvaljujući njoj, Officer Down mogao bi se mirne duše okarakterizirati predstavnikom zasad nepostojeće podvrste mediteranskog ska-punka. Uz Lorenu stoji i muški vokal, a pjevaju i ostali, što ovoj grupi daje prostora za šarolike glazbene izlete. Zbog toga odlično zvuče i kad izvode „You’re Wondering Now“ Amy Winehouse, ali i kad otpraše „All Outta Angst“ NOFX-a (u kojoj je gitarist preuzeo mikrofon i totalno skinuo originalan vokal Fat Mikea). No, Officer Down su u prvom redu autorski bend, koji u „Kapitalizmu“ dovlače prizvuke novog vala, u „Vino, pivo, rakija“ nastavljaju tamo gdje su Idijoti stali sa svojom „United“, a vrlo dobar nastup završili su s vlastitom himnom riječkih maškara. Riječani će valjda znati kako se zove, ovom je novinaru promaklo…
Za kraj ostavljamo one koji su otvorili drugu večer Regiusa. Splitska grupa pleSKA sviraju ono što im naziv sugerira (ska, ne ple) i uglavnom obrađuju. Dubiozu obožavaju, odradili su solidno dvije njihove, no zato su iskasapili „Ni da ni ne“ Kawasaki 3p-a, nekako su uspjeli izgurati do kraja Johnnyjevu „Fa-fa-fa“, a našlo se mjesta i za Rundekove „Djevojke u ljetnim haljinama“. PleSKA su punkerski poletarci, u njihovoj glazbenoj konfuziji na stageu ima dovoljno šarma i odvažnosti da publici u kratkom roku postanu simpatični, a njihov nadobudni singl „Epidemija gluposti“ pokazuje da bi u budućnosti mogli svoj skladateljski talent izbrusiti do granica slušljivosti. S obzirom na to da su nešto kasnije komplimentirali majicu potpisnika ovih redova, umjesto plus 3 dajemo im minus četiri, a budući da su se još kasnije intimno upoznali s nekim djevojkama iz prvih redova, dajemo im čistu četvorku! Za minus pet trebat će ipak proliti još koji hektolitar znoja u garaži…