Naša suradnica iz Danske otišla je u bivšu kino dvoranu Amager Bio na koncert alter-rock velikana.
Kad je početkom ove godine na spoken word showu Henry Rollins publici ispričao da je nakon odslušanog koncerta Dinosaur Jr. u NY, kupio karte za ostalih šest rasprodanih koncerata u Velikoj jabuci, pomislila sam kako tip zbilja ima viška slobodnog vremena. No poslije nastupa Dinosaur Jr u Kopenhagenu njegova izjava sjela je na svoje mjesto.
Nakon izlaska novog albuma u kolovozu, koji je najavio upravo gore spomenuti gospodin Rollins, očekivano je bilo da će se trojac otisnuti na turneju. Nastup u Kopenhagenu održan je u Amager Bio, starom kinu prenamijenjenom u prostor za koncerte.
Predgrupa Dinosaurima bili su noisery Wild Style Lion koje na žalost nisam uspjela vidjeti zbog gužve koja je poprilično usporila moj ulazak u dvoranu već dupke punu ljudi u kariranim košuljama i Trasher majicama.
Legendarni trio nastup je započeo pjesmom “The Lung” s albuma “You’re Living All Over Me”, po meni njihovog najboljeg. Ovdje moram spomenuti da Dinosaur Jr nemaju ni jedan loš album – imaju samo odlične i malo manje odlične albume, što je fascinantno uzmemo li u obzir činjenicu da je posljednji, “Give a Glimpse of What Yer Not”, njihov jedanaesti studijski album u 30 godina dugoj karijeri.
Jedan i pol satni nastup odrađen je od početka do kraja besprijekorno. Kako su Dinosaur bend koji ne komunicira previše s publikom, pjesme su se stapale jedna u drugu , dok je pažljivo odabrana set lista pokrila gotovo svih 11 albuma ne ostavljajući nikog u publici zakinutim.
S posljednjeg studijskog albuma očekivano smo čuli prvi singl “Tiny”, moćni “Going Down” i trubadursku “Love Is” koju je otpjevao basist Lou Barlow. On je mikrofon preuzeo još jednom pred kraj nastupa u pjesmi “Get the Swan” s bendovog prvijenca. S komercijalno najuspješnijeg “Green Minda” odsvirali su “The Wagon” na kojoj su imali pojačanje od još jednog seta bubnjeva i pratnju električne sitare. “Little Fury Things” je bila highlight nastupa, a veselu “Freak Scene”, svojevrsnu himnu generacije neprilagođenih, otpjevala je publika zajedno s bendom.
Čitav audio vizualni doživljaj je bio pomalo nadrealan: J Mascis ispred naslaganih kompleta Marshallovih pojačala, s dugom bijelom kosom doimao se poput lika iz “Gospodara prstenova”, Murph koji je dominirao u centru pozornice s ogromnim setom bubnjeva, i bosonogi Lou Barlow koji je imao sam svoj show te je uspio odsvirati cijeli nastup tako da mu se nijednom nije vidjelo lice. Glasna kombinacija prljavog gitarskog zvuka s melodičnim distorziranim basom stvarala je cijelo vrijeme tanku liniju između balade i buke držeci publiku u stanju poluhipnoze. Bend koji nakon toliko godina i dalje ima takvu energiju i karizmu na pozornici i koji je stvorio , i dalje stvara toliko prekrasnih pjesama, nije samo bend, već institucija.
Za kraj mogu jedino citirati rečenicu kojom je J Mascis zavrsio nastup: “See you next time!” – jer Dinosauri ne izumiru.