Placebo u Ciboni – rođendanska proslava u paralelnom svemiru

Turneja kojom Placebo slavi 20. rođendan eponimnog debitantskog albuma naprosto se morala zaustaviti u Zagrebu, gradu u kojem od svog prvog koncerta davne 2003. godine uživaju status božanstava. To se potvrdilo i u skoro sasvim ispunjenoj Ciboni koja je zaglušujućim ovacijama ispratila doslovno svaku pjesmu Briana Molka i ekipe, stvorivši atmosferu kakva se, pogotovo na našim prostorima, stvarno rijetko viđa.

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)
Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

Kako je i najavljeno, nastup je počeo u 20:55 prikazivanjem manje poznatog videospota za najbolju pjesmu grupe „Every You Every Me“, nakon čega je uslijedio i kratki filmić u koji su ugurali behind the scenes i koncertne snimke nastale od 1996. naovamo. Potom se na pozornicu popela proširena, šesteročlana postava Placeba i otvorila večer s „Pure Morning“, jednim od manje impresivnih trenutaka njihove pjesmarice koji uživo zvuči neusporedivo snažnije i bolje premda se činilo da ju je sam Molko ovoga puta otpjevao malo rezervirano. „Loud Like Love“, „Special Needs“, „Protect Me From What I Want“ i mnoge druge stvari koje su na albumima djelovale previše mekano, sedirano, da ne kažem i kenjkavo, grupa na stageu popravlja s lakoćom, pogotovo u moćnim finalima u kojima vokale prate grmljavina bubnjeva i distorzirani gitarski krešendo.

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)
Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

Obljetnički karakter novog susreta s Placebom pružio nam je idealnu priliku i za kratki rezime njihove cjelokupne karijere. Prve korake prema slavi napravili su sredinom devedesetih, kada su svojim androginim hibridom Bowieja, glam rocka, post punka u tradiciji Echo & The Bunnymen i Psychedelic Fursa te arty ogranka gothica dio publike oduzeli Suedeu, koji se u to vrijeme pokušavao oporaviti od odlaska gitarista i skladatelja Bernarda Butlera, a britanskim mračnjacima barem donekle zaliječili rane izazvane posrtanjem The Missiona ili Bauhausa. Znatno popističniji i bliži mainstreamu, prvijencem i svojim ključnim ostvarenjem „Without You I’m Nothing“ privukli su puno širi uzorak publike i krajem prošlog milenija zasluženo postali jedan od najpopularnijih britanskih sastava. Iako su sljedećim albumima rijetko prelazili razinu prosjeka, svaki od njih iznjedrio je nekoliko sjajnih pjesama pa su tako u četvrtak na potpisnika ovih redaka najjači dojam ostavile razorne izvedbe „For What It’s Worth“ i „Infra-Red“, te duboko emotivne „Sleeping With Ghosts“ i „Twenty Years“, pri čemu je ova posljednja ispraćena zaglušujućim dvominutnim ovacijama i aplauzom koji su članove benda ostavili bez riječi.

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)
Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

Tijekom dva i pol sata svirke, Brian je još jednom dokazao da je prilično duhovit i komunikativan frontmen pa se, između ostaloga, prisjećao svog prvog nastupa u Zagrebu kojeg, zbog svega što je tom prilikom doživio, i 13 godina kasnije smatra paralelnim svemirom, zahvaljivao „damama, gospodi i onima između“, a kroz zajebanciju nam je otkrio i da razmišlja o preseljenju u Hrvatsku ukoliko Velika Britanija zaista napusti Europsku uniju. Salve oduševljenja izazvala je i činjenica da je pridruženi gitarist Nick Gavrilovich našeg podrijetla, a brisanje granica između benda i publike kulminiralo je pri kraju koncerta kada su se Molko i basist Stefan Oldsal, inače jedini originalni članovi, spustili u prve redove.

Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)
Placebo u KC Dražen Petrović (Foto: Marko Jadro / Perun.hr)

„Without You I’m Nothing“ postala je predivna posveta vječnoj inspiraciji Davidu Bowieju, čije nas je nasmiješeno lice gledalo s videozida, i na taj način spasila najslabiji, pomalo dosadnjikavi dio večeri, takozvani „melankolični“ blok sastavljen od (pre)dugog niza laganijih pjesama.

Završnica je zato bila „za prste polizati“: od fantastične „Song To Say Goodbye“ preko iznenađujuće dobre „Nancy Boy“ pa sve do obrade „Running Up That Hill“ Kate Bush, svakim su odsviranim tonom okupljene dovodili do ekstaze i ovu rođendansku proslavu u konačnici pretvorili u jedan od vrhunaca zagrebačke koncertne sezone.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X