Gledajući tridesetak okupljenih na Psihodeličnoj čajanki u Močvari, stvarno nije bilo lako prihvatiti da je dio otočkog tiska britanske Telescopese početkom devedesetih proglašavao ‘next big thingom’ i prognozirao im karijeru usporedivu čak i s onima My Bloody Valentine ili Jesus & Mary Chain.
U to vrijeme, naime, grupa Stephena Lawrieja potpisala je ugovor s Creationom Alana McGeeja, vjerojatno „najkul“ etiketom engleske nezavisne scene osamdesetih za koju su, osim navedenih, snimali The House Of Love, Teenage Fanclub, Ride i Primal Scream (kroz koju godinu njihovom će se „rosteru“ pridružiti i petorka po imenu Oasis). Telescopes su za Creation objavili eponimni album na kojem su dosegnuli kreativne vrhunce pridruživši svom dotadašnjem noise pop/shoegaze zvuku akustične gitare i harmonije psihodelične scene šezdesetih, s posebnim naglaskom na Love i 13th Floor Elevatorse, pa se zaista činilo da će im oduševljenje tada još vrlo utjecajne kritike i serija hvaljenih koncerata uskoro „zacementirati“ mjesto u prvoj ligi britanskog alternativnog rocka. To se, međutim, nije dogodilo, ponajprije jer su ubrzo i prestali s radom te se na scenu vratili tek desetljeće kasnije kao prilično drugačiji bend u čijoj su glazbi zaglušujući zvučni udari, nafilani distorzijom i feedbackom, zauvijek istjerali nježne, sanjive melodije i višeglasje Lawrieja i Joanne Doran.
U takvom izdanju predstavili su nam se i u ponedjeljak u Močvari – Stephen je svoje mračne neopsihodelične mantre i pjevao i recitirao i šaptao i vrištao preko zida buke izgrađenog na nasljeđu Spacemena 3, Cana, Pere Ubu, Swansa, My Bloody Valentine pa čak i Velvet Undergrounda u njihovim ekstremnijim trenucima.
„You Know the Way“ ili „The Living Things“ s prošlogodišnje ploče „Hidden Fields“ vrte se oko repetativnog riffa kojeg postepeno pretvaraju u pjesmu i koji stvari vraća u normalu nakon još jednog naleta distorzirane buke, a novi aranžman dodatno je pojačao silinu njihove najpoznatije i najbolje stvari, ranog uboda „Perfect Needle“. Obučen u crno, Lawrie je djelovao poput nekog demonskog propovjednika, bilo da se izvijao nad do malo iznad pojasa spuštenim mikrofonom, šetao po publici ili u fetalnom položaju ležao po podu kluba. Istini za volju, pomlađena postava Telescopesa znala je malo i zagnjaviti pa smo, da bi dočekali da pjesma konačno krene, povremeno morali izdržati višeminutnu kakofoniju sastavljenu od efektima i feedbackom natopljenih gitara, no u cjelini se radilo o vrlo dobrom jednosatnom nastupu za koji je stvarno šteta da ga nije pogledalo više ljudi.
Vrijedi spomenuti i predgrupu, mlađahnu zagrebačku trojku Silk koja, ako je vjerovati press materijalima, iza sebe ima tek dva ili tri koncerta. Usprkos tome, riječ je o vrlo uigranom i svirački moćnom sastavu koji u melodičnijim stvarima evocira radove Kevina Shieldsa i braće Reid, a u onim, uvjetno rečeno, darkerskijim i jednih Killing Joke. Njihovih tridesetak minuta nije bilo dovoljno za donošenje nekog ozbljnijeg suda, ali u budućnosti ću na Silk svakako obratiti pažnju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
