Patti Smith napisala je esej o svojoj izvedbi Dylanove ‘A Hard Rain’s a-Gonna Fall’ na ovogodišnjoj dodjeli Nobelove nagrade. Na ceremoniji je nastupila u ime laureata za književnost Boba Dylana koji je bio spriječen prisustvovati dodjeli najprestižnijeg svjetskog priznanja.
Patti Smith je usred dirljive izvedbe “A Hard Rain’s a-Gonna Fall”, jedne od najvažnijih Dylanovih pjesama, na trenutak zastala i činilo se da je zaboravila tekst. Ispričala se publici na gafu, objasnila ga vlastitom nervozom te nastavila nakon gromoglasnog aplauza interpretirati ovu zahtjevnu pjesmu.
Nakon što je snimka nastupa postala viralna, Patti je odlučila objasniti što joj se dogodilo, rekavši kako nije zaboravila riječi koje su dio nje same, već je naprosto bila nesposobna izvući ih iz sebe.
Patti Smith je već i prije proglašenja da je upravo Bob Dylan ovogodišnji dobitnik nagrade za književnost pristala na ceremoniji izvesti jednu svoju pjesmu, no nakon što je čula vijest odlučila je otpjevati pjesmu koju voli od puberteta i koja je bila najdraža pjesma njezinog pokojnog supruga. Za nastup se pripremala dugo, obuzeta sumnjom u vlastitu doraslost zadatku, ne želeći razočarati Dylana.
O samom nastupu napisala je:
“Nakon početnih akorda pjesme, začula sam odjednom sebe kako pjevam. Prva je strofa bila prolazna, pomalo drhtava, ali bila sam sigurna da ću se umiriti. Umjesto toga, odjednom su me preplavile emocije, nasrtale su takvom žestinom da nisam bila u stanju pregovarati s njima. Krajičkom oka vidjela sam ogromni kran televizijske kamere, sve te dostojanstvenike na bini i u publici. Nenaviknuta na takav preplavljujući osjećaj nervoze, bila sam nesposobna nastaviti. Nisam zaboravila riječi koje su dio mene same, naprosto sam ih bila nesposobna izvući iz sebe.
Ovaj neobičan fenomen nije se ni smanjio ni prošao, ostao je okrutno uz mene, no bila sam dužna zastati, zamoliti oproštaj i zatim pokušati nastaviti pjevati u tom stanju svim svojim bićem, premda i dalje drhtavo. Nije mi ni promaklo to što pjesma započinje stihom “I stumbled alongside of twelve misty mountains”, a završava s “And I’ll know my song well before I start singing. Kada sam sjela na svoj mjesto, osjetila sam ponižavajući ubod neuspjeha, ali istovremeno i otkriće da sam nekako uspjela ući u pjesmu i istinski proživjeti svijet u tim stihovima.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
