Dropkick Murphys u Tvornici – kao da su došli doma

Treći zagrebački koncert i drugi u Tvornici kulture održan u utorak bio je adrenalinski roller coaster zbornog pjevanja, tuširanja pivom i pokušajima poganja u uvjetima koliko je to gužva dozvoljavala. Koncert je bio rasprodan, dvorana pucala po šavovima, a raspoloženje praznično već i na hardcore predgrupi Slapshot koja je pripremila teren za Dropkick Murphys.

Moderni heroji radničke klase otvorili su koncert s „The Lonesome Boatman“ i „Rebels With A Cause“ s recentnog albuma „11 Short Stories Of Pain And Glory“, a ‘plotuni’ pivskim čašama ispaljivali su se sa svih strana dvorane. Ubrzo je himna „State Of Massachusetts“ još više raspalila emocije u Tvornici. A radilo se tek o početku, jer je „State Of Massachusetts“ bio tek prvi adut bačen u publiku koja je planula kao da pao pobjedonosni gol na nogometnoj utakmici, naravno nogometnih navijača na ovom koncertu nije manjkalo i u tom trenutku u prvom dijelu koncerta se samo moglo nagađati kako li će sve izgledati kad na red dođe „You’ll Never Walk Alone“.

Basist Ken Casey, ujedno i ‘glavni krivac’ za Dropkick Murphysa, kao jedini član koji je u bendu od prvog dana, bio je glavni pokretač večeri na pozornici, a frontmen Al Barr kao da je koristio Caseyev žar da bi se povremeno prištedio, jer je publika htjela sve i htjela to odmah. Osjetilo se to i po zbornom pjevanju koje je nadglasavalo bend u određenim trenucima. To što je posljednji studijski album grupe „11 Short Stories Of Pain And Glory“ neinspirativno bljedunjav, uživo to nimalo ne dolazi do izražaja. Dropkick Murphys su pjesme s njega strateški rasporedili po set listi gdje su uvijek podebljane nekom od prije provjerenom himnom ili tradicionalnim zgoditcima poput „I Had A Hat“ i „The Wild Rover“ kako se ne bi dogodio pad koncentracije publike u središnjem dijelu koncerta, kao što je očekivano „Until The Next Time“ dobila počasno mjesto završnice koncerta kad se pretežno ženski dio publike masovno pušta na pozornicu kako bi se u polu-baladnom tonu ‘otplesalo’ u sretni, blaženi i ispunjujući svršetak nakon dotadašnjeg nemilosrdnog tour the forcea.

Najsnažniji momenti svakako su bili tijekom izvođenja „Rose Tatoo“, „I’m Shipping Out To Boston“, „Going Out In Style“, „The Boys Are Back“ i naravno „You’ll Never Walk Alone“ na koju je morala planuti bengalka (ili nešto slično), ali zbog komešanja u publici nije dugo gorjela. Gorjela su zato grla od prvog do posljednjeg stiha. Možda je netko Murphysima prije koncerta prišapnuo što ta pjesma može izazvati u Zagrebu, ali, jebiga, ne mogu ni Casey i društvo mu uvijek biti spremni na sve. Pivo se naravno slijevalo i s balkona dvorane, a bostonski heroji radničke klase i lumpenproleterijata su u Zagrebu s „You’ll Never Walk Alone“ otvorili još jednu uspješnu ‘domenu’ među svojim poklonicima i zapečatili himnu bez koje se više nikad neće moći izvući s pozornice dokle god će nam dolaziti u goste.

Možda im nije jasna poveznica između Irske, FC Liverpoola i Hrvatske, ali povijest je zapetljana stvar, a u Hrvatskoj je sve to i dalje živa povijest… i Irska i „You’ll Never Walk Alone“, daleko više nego u jednom Bostonu.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute