Prikačiti sebi umjetničko ime Gentleman usporedivo je s onom šetnjom po užetu razapetom između dvaju sada već nepostojećih blizanaca. Za tako nešto moraš biti ili ekstremno hrabar ili ekstremno glup. Ili pak ekstremno vješt.
Kao da to pretenciozno ime nije samo po sebi visoko postavilo letvicu očekivanja, evo još i direktorice Zagreb Book Festivala, Petra Ljevak koja, najavljujući umjetnika, ne štedi na superlativima (najbolji, jedinstven, nenadmašan, u tom tonu uglavnom) i tako podiže letvicu do plafona. Dalje, odnosno više, jednostavno ne ide. Sad se može samo pasti.
Nakon te nabildane najave, pristiže oniži dečkić krhke stature, u crnoj košuljici, crnom prsluku i crvenoj kravati, s gitarom u ruci. Nakon što je prepoznat kao član kolektiva Moskau, te s obzirom na outfit i činjenicu da se oko pozornice motao i ostatak kolektiva, očekivanja su sad već opravdano otišla u smjeru još jedne eksploatacije, da ne kažemo plagiranja, Nick Cave/Tom Waits rukopisa. Ukratko, mirisalo je na pozu.
Ali čim je dečko pomazio gitaru, čim je ova ispustila prve tonove, atmosfera je postala ozbiljna. Takav ton se ne postiže slučajno. On ne izlazi iz gitare, pojačala ili pedala. Ton je u ruci, u prstima. A ovaj dečko ima nevjerojatnu kontrolu. Nevjerojatan ton. Nevjerojatnu vještinu.
Srećom, uskoro su se raspršile bojazni o mogućoj eksploataciji tuđe genijalnosti. Gentleman je, na krilima puno šire i raznolikije palete utjecaja, ipak izabrao krenuti u potragu za vlastitim izričajem. Iz njega već vrlo jasno progovara autorski glas i rukopis čija će autentičnost rasti proporcionalno otpadanju elemenata tuđih utjecaja.
Nakon što je ispustio glas, za prvi dojam malčice tanašan (ubrzo je pokazao da može i da zna poigravati se s registrima) uskoro je postalo jasno da ima podjednako dobru kontrolu nad oba instrumenta. Mi djevice u horoskopu vrlo rijetko upotrebljavamo riječ savršeno. Tijekom tih sat vremena ta mi se riječ pojavila u mislima mnogo puta. Od početka do kraja koncerta moje uho nje uspjelo registrirati ni jednu jedinu grešku, jedan jedini falš, ama baš ikakvu manu.
Što zbog akustike prostora, što zbog engleskog jezika, slabo sam uspijevao razabrati tekstove pjesama, ali glazba je vrlo elegantna, pjesme su uglavnom nježne, s povremenim kontroliranim eskalacijama. Aranžmani minimalistički, vrlo decentni, savršeno utkani u pjesme. Izbor gostujuće glazbene pratnje bio je također efektan i efikasan; tek tu i tamo, na ponekoj pjesmi, pridružio bi mu se gitarist/basist, ili gudački kvartet, ili prateći vokal, ili poveći zbor s perkusijama.
No većinu pjesama odsvirao je i otpjevao sam. I to maestralno. Rekao bih da se čitav njegov nastup odlikuje savršenom kontrolom, odmjerenošću i vrhunskom stiliziranošću. Moram još zaviriti u tekstove da zaokružim ovaj zasad besprijekoran dojam. Jedno je sigurno, ako ovaj momak jebe kao što svira i pjeva, onda mu je umjetničko ime u potpunosti opravdano.