Jasna Bilušić dvostrukim live albumom ponovno definira ‘tko je tko’ na domaćoj jazz sceni. Naravno u svoju korist.
Istini za volju Jasna Bilušić je prvoborac jazza mlađe generacije u novijoj hrvatskoj povijesti. Sa svojim Cool Date sastavom je krajem devedesetih redovno nastupala u zagrebačkom Art Net Clubu, kao i u odnedavno ugaslom BP Clubu pokojnog Boška Petrovića, dakle u vrijeme kad je jazz bio daleko od neke hoch priče u kojoj je posljednjih godina otkada nas svako malo posjete neke svjetski poznata i renomirana imena. No Jasna je zbog svoje glazbene svestranosti (jer je jednako „doma“ i u rocku, reggaeu i bluesu) i rada na filmu i teatru u percepciji šireg kruga javnosti pomalo izgubila tu identifikaciju s jazzom, pa se njen posljednji uradak u izdanju Croatia Recordsa možda doživljava i kao pomodni potez jedne glumice koja poput nekih pop pjevačica traži ekstra priznanje u (ni manje ni više nego) jazzu.
No daleko od toga. Jasna Bilušić zaigrala je na onu pravu i teško loptu, snimila je album uživo i to dvostruki na kojem je sve lišeno studijskog „peglanja“ i to pogotovo vokalne dionice. Okupila je novi bend, prigodno nazvan New Deal u kojem su pored nje pijanist Hrvoje Galler, basist Saša Borovec, perkusionist Nino Mureškić i flautist Žarko Hajdarhodžić, a album se sastoji od nastupa snimljenih u Virovitici, Zadru i Rovinju u proljeće ove godine.
Na albumu su u solidnom omjeru zastupljene i skladbe koje izvorno ne pripadaju jazzu. Nanovo aranžirane dobile su novu patinu, a Jasnine izvedbe su dojmljive i snažne, a ako bi se moralo izdvojiti to bi bile „Almost Blue“ Elvisa Costella i svakako „People Are Strange“ The Doorsa u Portishead maniri. Obje pjesme se nalaze na drugom CD-u koji je ujedno bolji od prvog. Obzirom da su skladbe složene istim redoslijedom kao i na nastupima, na prvom CD-u je osjetno kako su još stvari nekako napete i kako se publika još nije u potpunosti opustila. U tom prvom dijelu koncerta Jasna Bilušić i New Deal su imali jači naglaska na pjesme bržeg tempa vjerojatno iz iste pobude radi lakšeg opuštanja auditorija, koje se uspješno dogodilo u drugom dijelu nastupa. Što je možda čak i neočekivano obzirom da tada prevladavaju balade. Ali eto u isto vrijeme je upalio šarm, izbor pjesama i zajedničko prepuštanje glazbi, a rezultat je jedan rijetko zabilježen i snimljen trenutak glazbene ugode, bar kad je riječ o domaćoj live produkciji, pa uz to još i jazzu.
Naravno nije prvi dio nastupa loš, već jednostavno nedostaje taj neki „X“ faktor koji se pojavio kasnije. Album otvara „I’Ve Got The World On A String“ skladba Teda Koehlera i Harolda Arlena koju je proslavio Frank Sinatra. Lagano swing ozračje se nastavlja i u „Girl Talk“ koju je Jasna posvetila Bošku Petroviću, obzirom da mu je bila jedna od omiljenih, a inače riječ je o standardu Neala Heftija i Bobbyja Troupa koji su 1965. napisali za biografski film o Jean Harlow. „Caravan“ je pak odlično redefiniran aranžmanom New Deala, ritam te skladba i dalje opojno ljulja u orijentalnom stilu, ali i s potmulim grooveom dok je Jasna uživljena u vokalize. Upravo taj, na „Caravanu“ naglašeni groove je glavna odlika New Deala i nastavlja se na „Love Is Monkey-See, Monkey-Do“ sve od „Lover Come Back To Me“ koja zatvara prvi CD. Na istom se nalazi i balada „I’m Gonna Sit Right Down And Write Myself A Letter“ Fatsa Whalera. U njoj Jasna u klavirsku pratnju Hrvoja Gallera dokazuje koliko je joj je blizak spleen Billie Holiday.
Ono što se može gledati kao najveći nedostatak na albumu je veliki dinamički nerazmjer između narativnih dijelova između pjesama i samih skladbi. Naime narativni dijelovi su upadljivo glasni, tako da iskaču iz atmosfere pjesama. Da su samo malo decentniji, odnosno tiši, situacija bi bila puno bolja. Također u nekim skladbama s bubnjevima, najviše u posljednjoj „Hallellujah I Love Him So“ zvuk snare bubnja se čudno ponaša, kao da nije stopljen s akustikom prostora, pa i ta „tehnikalija“ pomalo bode uši, iako je za pohvalu produkcijsko pretapanje koncertnog zvuka tri različita prostora tako da se ne osjete akustičke razlike prilikom preslušavanja. Dobar album kad vas uhvati „almost blue“ raspoloženje.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
