Dokumentarni film o studentskoj pobuni koja se dogodila prije dvije godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nije na matineju ZFF-a u Kino Europa privukao previše gledatelja, no ima još nade jer će se film prikazati večeras u 19 sati u dokukinu Croatia i u nedjelju u 16 sati u kinu Tuškanac.
Da su kojim slučajem danas zadovoljeni zahtjevi studenata koji su se 2009. pobunili, organizirali i blokirali Filozofski fakultet u Zagrebu, projekcija dokumentarca o borbi za besplatno školovanje “Zemlja znanja” zasigurno bi dobila bolju poziciju u programu Zagreb Film Festivala. Jedini termin projiciranja u dvorani kina Europa ovaj digitalni dokument vremena i radnje bio je u srijedu u devet sati ujutro. Velika dvorana, pristojno topla imala je u to predivno sunčano jutro priliku ugostiti tek nekolicinu gledatelja.
S vrlo solidno zadovoljenim tehničkim uvjetima ovaj dokumentarac redatelja Saše Bana i scenarista Nevenke Sablić i Vanje Siručeka trebao bi plijeniti pažnju svojim porukama. Riječ je o izvrsnom materijalu iz predmeta “demokratski život”. Za početak hvalevrijedan element dokumentarca je što teče isključivo kronološki i što je je jedini redateljski komentar satkan samo i jedino izborom scena snimljenih kamerama samih studenata i televizije. Kamera hladno svjedoči o itekako užarenoj atmosferi koju su proživjeli ti mladi ljudi uhvaćeni njenim okom. Dinamično i napeto izmjenjuju se govornici čije riječi ne dotiču samo svojim sadržajem već i reakcijama onih među kojima su izrečene. Pogledi, osmjesi, pljesak puni su prekrasnog naboja, entuzijazma i uzbuđenja, emocija zbog kojih vrijedi živjeti. Nažalost, nakon što su studenti “izvisili” od strane sindikalne podrške za planirani veliki prosvjed kojim su željeli svoju ideju i cilj transparentno iznijeti van fakultetske zgrade i njihovo se samopouzdanje urušilo. To je slikovito prikazalo samoukidanje studentskog plenuma nakon pet tjedana gerilskog života.
Iako su ti mladi ljudi danas bogatiji za neprocjenjivo iskustvo, svjesni su koliko je slaba kolektivna kondicija društva u kojem su. Prosvjedom ugroziti postojeće stanje jako je dugotrajan i mukotrpan proces. Primjer za to je akcionizam u koji se pretvorio svakodnevni život prosječnog građana Atene, čiji je cilj jasan, a realizacija i ishod nejasni.
Naučili su, a putem dokumentarca “Zemlja znanja” mogu i druge podučiti koliko je teško mijenjati stanje stvari i kako se lako humanističke ideje i ideali mogu rasplinuti pred birokratskim vratima.
Jedan od glavnih problema koji se naslućuje jest i nesigurnost u vlastiti izbor: od onog za što živjeti, poput profesije do onog za što vrijedi umrijeti, poput ideala. Nije slučajno projekcija “Zemlje znanja” prikazivana zajedno s dokumentarnim filmom “Talibani iza maski”. Potresno svjedočanstvo do kuda su ljudi spremni ići i kako je tragično biti žrtvom politike i religije.
Isto tako nije teško shvatiti da se u vremenima opće krize identiteta čovječanstva “uzdaj se u se i u svoje kljuse” čini kao opis najbolje opcije.
Zemlja znanja uprla je prst u pravom smjeru. Dobri slogani samo su šlag na torti, ako ispod trešnjice nema ničega, slogan se okreće sam protiv sebe. Pokazuje i to da sustav obrazovanja nije forenzički laboratorij, da se atomski fizičar nije školovao da bude glasnogovornik i još mnoge druge javne tajne koje se same otkrivaju gledanjem ovog dokumentarca. Uložiti u kartu za kino projekciju ovog filma direktno je malo, ali važno materijalno ulaganje u samopouzdanje onih koji su se, već kako sami tvrde, uhvatili posla stvaranja pravednog obrazovnog pa time i ostalih sistema.
Kako će na kraju proći današnja generacija studenata Filozofskog fakulteta, koja je zbog obećanih (samo) mjesec dana neplaćanja “besplatnog studija” odlučila odblokirati studentsku referadu, vjerojatno ćemo saznati na ZFF-u za dvije godine, pod uvjetom da to netko snima. Jer po onome kako su to do sada prezentirali mediji, od pristojne i rječite djece netko je opet napravio (n)ovce.