Mađarski kandidat za Oscara ‘Tijelo i duša’ predstavlja veliki povratak redateljice Ildiko Enyedi na vrh europske kinematografske karte nakon osamnaest godina stanke u igranom filmu.
“Dijele snove. Dijele žudnje. Ali stvarnost je drukčija. Razdvaja ih.”
Oni koji riskiraju, profitiraju. No nije često slučaj da profitiraju oni koji se usude drukčije, djeluju u potpunom skladu sa svojom vizijom te sjaje apsolutnom autentičnošću. To je pošlo za rukom samozatajnoj mađarskoj redateljici Ildiko Enyedi koja se nakon dugih 18 godina pauze, koju je uglavnom provela u TV-vodama, prije svega radeći na mađarskoj verziji serije „Na terapiji“, dugometražnom igranom filmu vratila na velika vrata. Nekoć se aktivno bavila konceptualnom umjetnošću i medijima, a njezin film „Moje 20. Stoljeće“ izabran je za jedan od najboljih mađarskih filmova svih vremena. Trijumf njezinog novog filma, tragikomedije „Tijelo i duša“, na lanjskom Berlinaleu bez sumnje zaslužen. Uz Zlatnog medvjeda za najbolji igrani film, nagrađena je i nagradama FIPRESCI-jeva žirija te Ekumenskog žirija, a unatoč tomu što je riječ o filmu koji se ne doima zalogajem „za svačiji ukus“, nagradili su ga i čitatelji Berliner Morgenposta.
Zaleđeno jezerce, šuma pod snježnim pokrivačem, zimska idila, nježni dah prirode, jelen i srna promatraju se iz daljine. Bučna klaonica, užeglo ljeto, sterilna rutina, hladnokrvno ubijanje životinja, dvoje emocionalno hendikepiranih i društveno autističnih, financijski direktor i nova kontrolorka kvalitete proizvoda,promatraju se iz daljine. Jednog dana, tijekom na vidjelo izađe da njih dvoje, Maria i Endre,sanjaju iste snove…
Kako vele, film je začudan, jeziv, dubok i intiman, vjerojatnoi zahtjevan za gledanje,a rese ga, među ostalim, delikatna minuciozna psihološka introspekcija, snažan i ezoteričan estetski potpis, fina, precizna režija tenenametljivo impresivne glumačke izvedbe Alexandre Borbély i Géza Morcsányija vrline su
„Tijelo i duša“ u hrvatskim kinima igra od 26. listopada, u distribuciji Discovery filma.