A Place To Bury Strangers u Močvari – napad na oči i uši

Da se kojim slučajem u četvrtak na Zagreb, preciznije Savski nasip, srušio još jedan ruski dron, velika je vjerojatnost da nitko od okupljenih u Močvari ne bi ni primijetio.

A Place To Bury Strangers (Foto: Edita Sentić / Terapija.net)

Ne samo da su se Oliver Ackermann i nova ritam-sekcija njegovih A Place To Bury Strangers vodili onom starom Gibonnijevom ‘glasno, glasnije’, već su njihove noiserske detonacije na trenutke stvarno ostavljale dojam da je izvan zidova kluba upravo u tijeku neki zračni napad.

Njujorški trojac, koji u posljednjih godinu dana uključuje basista i bubnjarku Johna i Sandru Fedowitz, na novi je susret sa zagrebačkom publikom stigao na krilima čak dva dobra izdanja, lanjskog EP-ja „Hologram“ i aktualnog albuma „See Through You“. Zbog toga se od ovog koncerta sasvim opravdano očekivalo dosta, posebno jer su nam prilikom zadnjeg posjeta Močvari ostali poprilično dužni. U četvrtak je zato manje-više sve bilo kako treba, od same svirke do zasljepljujućih lasera i drugih svjetlosnih efekata koji su izgledali kao da im je cilj izazvati epileptične napadaje kod publike.

Koncert je trajao otprilike osamdeset minuta, klub je bio više nego solidno ispunjen, a gorepotpisanog najsnažnije su izudarale stvari s nove ploče, ‘New Order iz pakla’ zvani „Hold On Tight“ i singl „Let’s See Each Other“ koji sam, pogotovo nakon što sam ga ovjerio uživo, spreman proglasiti i Ackermannovim autorskim zenitom. Šteta što takvih melodičnijih skladbi ne izvode malo više, prvenstveno radi postizanja bolje dinamike nastupa i razbijanja eventualne monotonije u kojoj ovakvi, uvjetno rečeno brutalniji rock žanrovi često znaju zaglaviti.

Naime, čak i najvećima od najbučnijih, kao što su Sonic Youth, Jesus & Mary Chain ili Spacemen 3, znalo se događati da im na stageu velik broj pjesama zazvuči previše slično, no Strangeri su u četvrtak i to uspjeli izbjeći, dovodeći skoro svaku numeru do njezinog ekstrema, kako sumanuto distorziranom i efektima natopljenom gitarom tako i Johnovim basom čiji svaki ton propisno protrese utrobu.

To je najočitije kod slabijih brojeva, gotovo bez iznimke onih u kojima važniju ulogu imaju programirani ritmovi i drugi ‘nesvirački’ arsenal, koji će vas u trenucima krešenda stvarno natjerati da zaboravite koju pjesmu uopće slušate. Općenito, ovom su me prilikom najviše podsjećali na spomenute Spacemen 3 i njihove posthumno objavljene eksperimente tipa „Dreamweapon“ iako donekle jasnu distinkciju čine elementi elektronike i modernijeg shoegazea koje Oliver i ekipa ugrađuju u svoj zvuk. Drugu polovicu svirke obilježio je i silazak benda u publiku, usred koje su odradili kratki set premda se, glazbeno gledano, radilo o jednom od lošijih trenutaka večeri.

Čekajući taksi nakon koncerta, shvatio sam koliko su mi nedostajale svirke s kojih se vraćate sa zujanjem u ušima. A Place To Bury Strangers ne spadaju u pretjerano mi drage bendove, ali uživo ih se u svakom slučaju isplati provjeriti, barem dok su u ovoj postavi i ovakvoj formi. A što se slabijih im zagrebačkih nastupa tiče, poput prethodnog u Močvari ili onog kada su ih u Tvornici potpuno zasjenili Triggerfinger, njih se više gotovo nisam ni sjećao.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X