Kad koncert zvijezda večeri ne potraje ni 50 minuta i kad i od njih treba oduzeti deset minuta elektro-party zezancije, onda ima sasvim dovoljno razloga za zaključiti kako je priča došla do svojih posljednjih poglavlja.
U osnovici gledano, karijere noise rock bendova su kratke. Poput sprintera u atletici. Njujorški A Place To Bury Strangers predvođeni Oliverom Ackermannom na sceni je od 2006. i u tih 12 godina objavili su šest albuma, osam EP izdanja i skoro duplo toliko singlova, što je prilično plodna i izdanjima zgusnuta karijera benda koji se u novom mileniju trudio oživjeti onu nekadašnju atmosferu njujorške scene kad su njom vladali jedni Sonic Youth. Njihov prvi koncert u Zagrebu, održan prije pet godina, također u Močvari, trajao je tada sat i pol i publika ih se nije mogla zasiti. Sinoćnji je koncert bio blijeda slika toga.
Prije A Place To Bury Strangers nastupio mladi post punk kvintet iz Los Angelesa Numb.er kojeg karakterizira naglašeni zvuk klavijatura vođe i ujedno pjevača Jeffa Fribourga (uz basistkinju Laenu Geronimo). Upravo zbog tih klavijatura Numb.er nosi neki davni prizvuk LA zvuka šezdesetih kad su njome vladali The Doors, ali to je valjda zbog geografije, no ipak su bliži manirizmima jednih Stranglersa i zvuku koji je donio Dave Greenfield, a zanimljivo je da i Fribourg teži nekom kokni naglasku dok pjeva, kao da mu je želja Numb.er potpuno zvučno izmjestiti s američke zapadne obale. Zanimljiv nastup, ali ništa pretjerano spektakularno.
Spektakularno se očekivalo od zvijezda večeri koje su ‘nazidale’ kojekakve vintage zvučne skalamerije po pozornici i okružili se stroboskopima i projektorima. Bila je to dakako i prilika da se čuje kako u postavi diše nova članica, bubnjarka Lia Simone Braswell, koja je zamijenila Robija Gonzaleza, te na posljednjem ovogodišnjem albumu „Pinned“ unijela promjene i po pitanju vokala.
Krenulo je obećavajuće s „To Fix the Gash in Your Head“, deset godina starim i provjerenim singlom, nastavilo se s „We’ve Come So Far“ i „Straight“ s pretposljednjeg albuma „Transfixation“, zatim „Alone“ da bi tek potom s „Frustrated Operator“ nakratko na red došao materijal s albuma „Pinned“. Uz obilje dima i blicanje stroboskopa izredale su se još „Drill It Up“ i „Never Coming Back“, nakon što je s „Harp Song“ Lia Simone Braswell dijametralno suprotno odvela koncert iz noise rock teritorija. U biti bio je to zanimljiv lirski preokret. Lia se pokazala izvrsnom multiinstrumetalisticom i pjevačicom i promjena ozračja koju je priredila bila bi sasvim dovoljan moment nakon kojeg bi eventualni nojzični nastavak donio pozitivnu eskalaciju u raspoloženju.
No Oliver Ackermann je imao drugi plan. Otišao je po članove Numb.era u backstage i doveo ih usred auditorija kako bi nastavili animirati publiku u party ozračju uz glazbu puštenu s razglasa i bez A Place To Bury Strangers na pozornici. Desetak uistinu besmislenih minuta, što se isprva činilo i zanimljivim, da bi uskoro dobar dio publike izašao u dvorište na pauzu. Iskreno, ne znam jesam li ikad vidio gluplju ideju od te. Da iti jedan bend pomisli da će napraviti bolji tulum ako nestane s pozornice i svirku zamijeni matrica. Čak i da se to dogodi, čemu onda povratak na pozornicu, ako se ispostavi da je uzbudljivije kad nije na njoj?
Ili je, kao, neka fora poslati publici poruku da je noise rocka pola sata sasvim dosta? Ja sam to protumačio na taj način, jer druga porcija nije potrajala ni pola sata. Sažela se u četiri pjesme, počevši s „Deadbeat“ i završivši s produženom verzijom „I’ve Lived my Life to Stand In The Shadow Of Your Heart“ na kojoj je Dion Lunadon trgao žice svog basa. Okej, lijepa predstava iz rokerske otkačenosti, ali malo isforsirana i jasan znak da je time koncert završio.
Osjećaj kao da se njujorškim ‘grobarima’ nije dalo ‘iskopati dublju rupu’. Napola dovršen posao između party floora i noise rock koncerta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
