Levi i John na bubnjevima komuniciraju nekim svojim jezikom kojeg nitko od nas prosječnih konzumenata možda i ne razumije ali nam se fakat jako sviđa.
Nećemo lagati, sinoćnji koncert ABOP-a na obroncima Medvednice u teoriji je zvučao kao dobra ideja kad se onomad dogovarao tamo negdje početkom tjedna, u trenutcima kad su svi još puni životnog elana i kvazi-ambicije, no u praksi je, barem u početnim satima subote uvečer predstavljao velik izazov čak i za mene – točnije, za nas par nesretnika, budući da se proteklih dana i tjedana ne zaustavljamo s konzumacijom kvalitetnih koncertnih sadržaja koje nudi ova zagrebačka (a i regionalna) jesenska sezona – što dakako uključuje gigove i svetkom, i petkom, i radnim danima. Ukratko – nije lako, dragi čitatelju.
Ipak, moja je znatiželja sinoć otišla toliko daleko da sam odlučila anketirati bliski krug ljudi s naoko jednostavnim pitanjem: “Što je gluplje? Otići spavati u subotu u 8 navečer ili otići apsolutno sama na Sljeme jer me zanima gig a čini se izvjesnim kako nemam s kim ići”? Mislim da svi znate kako bi trebao izgledati točan odgovor na ovo pitanje i do sada vam je, nadam se, postalo sasvim jasno da drijemež uz žiriranje dobre stare hrvatske estrade u Superstaru nikad nije niti bila (bolja) opcija.
E sad, pitat će se neki od vas koji me malo bolje poznaju odakle mi snage za sve ovo, ali odgovor na to pitanje često nemam niti ja. Ipak, u toj jednadžbi s milijun nepoznanica najvažnije su dvije stvari – dobro društvo i dobra muzika. U zadnji tren spriječeno je tako moje usamljeno tumaranje mračnim makadamskim putevima sljemenske prašume zahvaljujući kome drugome negoli samoprozvanom “pastiru crnih ovaca” s ovog portala a kojeg sam (na žalost) noć prije čak i sanjala, probudivši se u subotu ujutro u totalnom bunilu jer mi je čovjek u tom istom snu naredio da umjesto njega napišem neki koncertni report i isporučim tekst. Čini se kako se snovi (točnije, moje najgore noćne more) ipak ostvaruju, no svojevoljno i bez sredstava prisile.
Uglavnom, sad kad smo uspješno zadovoljili temeljni preduvjet za dobar izlazak subotom, a to je, jelte, dobro društvo, preostalo nam je pregrmjeti i taj težak početak, još jedan u nizu teških početaka – dolazak na sljemenske proplanke i uspon ka planinarskom domu Runolist. Ne moram vam ništa posebno elaborirati po tom pitanju jer svatko tko nas iole poznaje svjestan je da smo najvjerojatnije markirali cjelokupnu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture kroz sve naše faze obrazovanja. Napokon, nakon nekoliko pogrešnih skretanja i nepotrebno previše rekreativnog hoda stigosmo i do tog “svetog grala” Runolista – tamo nas je, dakle, čekala cjelonoćna fešta u organizaciji sjajne ekipe iz pivovare (odnosno kolektiva) Saso Mange. S obzirom na zatečenu atmosferu i zaista odlično ozvučenje, svakako bi se isplatilo potegnuti do gore i prije nastupa glavnih izvođača večeri, no u našem je slučaju pohvalno da smo uopće i stigli do (ikakvog) cilja u jednom komadu.
Kao što već rekoh, snaga da se rekreativno bavim ovim silnim koncertnim aktivnostima proizlazi iz dvije veoma blesave i prilično otrcane fraze – dobro društvo i dobra muzika. Ako ćemo o muzici, a bio bi red da se i tu nešto spomene, ABOP me oduševio sad već davne 2019. objavom svog dugosvirajućeg prvijenca čime su zakoračili u moj vidokrug, primarno kao bend kojeg čekaju velike stvari. Ako se mene pita (srećom, ne pita me se prečesto), “Delta” je usprkos brojnim drugim kvalitetnim izdanjima apsolutno zaslužila ukazati se na tronu najboljih albuma te godine. Sjećam se da mi tad (a ni sad) uopće nije bilo jasno kako formacija nekog „standardnog benda“ sa kombinacijom instrumenata i mora efekata može proizvesti tako genijalno čistu, konkretnu i savršeno plesnu elektroniku u kojoj uživam i na tulumu vani i kod kuće u rijetkim trenutcima svog mirnog i staloženog života. Svaka čast svim izvođačima koji su nastupali i prije i nakon ABOP-a sinoć, ali promatrajući te zvijeri uživo stvarno se zapitaš čemu i zašto drugi bendovi u ovom našem podneblju toliko vole tamburati po ustaljenim i ziheraškim žanrovskim pravcima.
Ako ste čitajući sve ovo do sad već očekivali da ću vam podariti nekakvu konkretnu sinoćnju setlistu s vrlo preciznom naracijom u stilu “otvorili su s ovom pjesmom, a zatvorili s onom”, morat ću vas razočarati jer od mene to vidjeti nećete – ipak, moram istaknuti “Right Now” i “The Flash of Golden Fire” (s kojom je ujedno i zaključen regularni dio koncerta) kao svoje sinoćnje favorite, ponajviše zbog fantastičnih malih detalja kojima su ABOP u tim live izvedbama perfektno i s mjerom obogatili ionako sjajan studijski materijal. Uz sve to, basevi ti prožimaju otprilike svaki centimetar tijela, sve je vrlo glasno, točno kako i treba biti, a Levi i John na bubnjevima komuniciraju nekim svojim jezikom kojeg nitko od nas prosječnih konzumenata možda i ne razumije ali nam se fakat jako sviđa.
Ako i dalje posjedujete koncentraciju za čitanje ovih baljezgarija i to s jednakim uzbuđenjem kao što ga ja gajim prema ABOP-u, prije svega vam iskreno čestitam na trudu. No, valja naglasiti primarno reda radi kako sve ovo možda (ali samo teoretski, vjerujte mi na riječ) treba uzeti i sa zrnom soli – naime, splet mojih životnih okolnosti bio je takav da sam usprkos njihovim brojnim nastupima što na solo koncertima, što po festivalima i inim manifestacijama tek sinoć ABOP doživjela kako zapravo i treba – uživo na koncertu po prvi put. Priča se u našoj maloj ekipi i dalje o njihovom rasprodanom nastupu u Boogaloou one pogubne 2020. godine i vrag mi nije dao mira pa sam uoči pisanja ovog teksta morala posegnuti u ropotarnicu povijesti i pronaći odgovor na pitanje zašto me taj koncert nije vidio – tog sam 18. siječnja (ne)opravdano izostala s nastave zbog putovanja u Černobil. Mladost ludost, šta da vam kažem. Neće se ponoviti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
