Novi album, nova turneja. Album ćemo rado zaboraviti, turneju nadajmo se – nećemo.
Uvijek ista priča. Kad god AC/DC objave album, a to u zadnjih dvadeset i pet godina i nije toliko često, na silu se stvara dojam da se „sve mijenja, a samo oni ostaju isti“. I to automatski bude adut u njihovu korist. Činjenica jest da Angus i društvo vrte jednu te istu pjesmu još od ’75., i to poprilično upečatljivo, ali činjenica je i to da od ’95. i „Ballbreakera“ nisu snimili uzbudljivu ploču, pa ma koliko sve one iste bile.
Istost je, u ovom slučaju, činjenica koliko i iluzija. Prepoznatljiv riff je, dakle, tu, no ipak je dovoljno drugačiji kako bismo uspjeli u „Rock or Bust“ prepoznati jedan od dosadnijih i neinventivnijih albuma AC/DC-a.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TT8e7i0ccLQ[/youtube]
AC/DC je stara škola. Za razliku od mnogih, od Metallice ili Maidena ako hoćete, njima ne pada na pamet krenuti na turneju bez novog albuma. To je poštena strana priče. Na drugoj strani medalje, pak, vidimo onu strogu, ugovornu, korporativnu aždaju koja pomoli glavu svako toliko, čisto da ne zaboravimo da je gospon Biznis tu glavni i da je njegova zadnja. Malcolm Young je obolio, Phil Rudd je umalo zaglavio u zatvoru zbog ozbiljnih optužbi… Sve se to, bez prevelikih emocija, preboljelo preko službenih priopćenja, koja se riječju mogu svesti na „žao nam je, ali album i turneja nisu dovedeni u pitanje“. Rock ili bust; pitanje je na koju je stranu danas prevagnuo jezičac na vagi AC/DC-ja.
Naslovna stvar je pokušaj, dakako neuspješan, kopiranja „Highway to Hell“, prvi singl „Play Ball“ sadrži poznati „pulsirajući“ riff, onaj koji su braća Young izumili u devedesetima, a u „Rock the Blues Away“ su – nakon prvotna dva boogie rock prepada – malo nagazili na kočnicu. „Miss Adventure“ kombinacija je ubojitog Angusovog sola i pozadinskih vokala, a na sličan način sklepana je „Dogs of War“. „Got Some Rock and Roll“ tipična je njihova posveta rock and rollu, dok su im za skupljanje minutaže i popunjavanje praznog prostora poslužile „Hard Times“ i „Sweet Candy“.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_NdHySPJr8I[/youtube]
Svijetli trenuci. Ako se ovog potpisnika pita, „Baptism by Fire“ trebala je poslužiti kao najava ovog albuma – to je onaj nezaustavljivi AC/DC koji nosi i ruši; ritam sekcija u punoj snazi, Angus Young nerazmetljiv i lucidan. Dobar komad rock and rolla u sebi krije i „Rock the House“, a odjavna „Emission Control“ također se izdiže iz prosječnosti ove ploče.
Dakle, opet isto. Nažalost ne isto dobro, nego isto kao i prethodna dva albuma. Bust!
Ocjena: 5/10
(Columbia/Menart, 2014)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
