Adria Music Conference prvo je glazbeno sastančenje relevantnih pojedinaca iz glazbene industrije koje ulazi u termin zvanja konferencijom u ovoj regiji.
Već drugu godinu za redom Adria Music Conference se održala u Umagu 1. i 2. lipnja i u tom periodu okupila domaće i strane stručnjake koji su kroz zavidan broj radionica i panel diskusija razgovarali, smijali se, svađali i živjeli glazbu. Moja malenkost također među njima.
Cilj koji je konferencija nametnula u samom formiranju ideje bio je okupiti one koje od glazbe i za glazbu žive, naučiti plesati u ritmu novih glazbenih trendova, upiti ih i razumjeti, kanalizirati smjernice i nove muzičke znakove jer zakoni ne postoje, približiti i servirati glazbu laicima i izgraditi od nje crkvu u kojoj će se obožavati. I u tome je uspjela.
U jednoj maloj, zabitoj i skučenoj zemljici AMC je opipljiv dokaz da glazba sačinjava elementarnu potrebu čovjeka. Auguste Comte je uz hranu, vodu i parenje putem zaboravio na glazbu, baš kao što muzički akademici zaboravljaju Chucka Berryja ili Tennessee Blues dok svršavaju u Mozartovo i Salierievo ime. Ova ih konferencija sve podsjeća na činjenicu da je muzika tisućljetna vrijednost koja zaslužuje svoj kult ličnosti u vidu Iggyja Popa ili u vidu Beethovena. Razlika je SAMO u vremenu, ali ljubav ionako ne poznaje razliku u godinama.
Ove godine konferenciju su, među ostalima, hodočastili i Shapeshiftersi i Rod Philips, radijski mogul koji pod svojom čizmom drži 850 radijskih postaja o kojima je na ovaj ili onaj način ovisno 238 milijuna slušatelja mjesečno. Njegov Clear Channel najveća je američka radijska mreža, a Philips je na AMC-u održao predavanje o sistemu selekcije i prezentacije glazbe u globalnom eteru. Činjenica u koju sam se posebno zaljubio jest da čovjek koji je iz glazbe isisao svaki element koji mu je bio potreban za osiguravanje egzistencije sebi i svojoj obitelji još uvijek priznaje da o glazbi zapravo pojma nema. Još uvijek mu ona predstavlja jedno neistraženo more poslije 27 godina plovidbe istim. Još uvijek je taj Rod Philips klinjo Rod Philips koji s istom pažnjom zaljubljenika u numizmatiku proučava svaku boru na vinilu i tonove koje ona rađa. Još uvijek taj isti Rod Philips ne jebe dokazano već traži novo. Još uvijek je zaljubljen.
Philipsovo predavanje održalo se netom prije moje panel diskusije u kojoj sam sudjelovao zajedno s kolegom Arsenom Oremovićem, Baby Dooksom i Lukom Tralićem (Elemental). Ideja panela bila je razgovarati o pojmu i ulozi glazbene kritike i težini koju ona danas nosi. Sukladno Philipsovom razmišljanju o avanturi za novim nisam se usudio ne napomenuti kako se i glazbena kritika danas paca u sosu starog i dokazanog. Nova muzička tektonska pomicanja na sveobuhvatan način može shvatiti samo ona generacija čije se tlo i pomiče. Nove tekstove i nove vibracije mogu najbolje razumjeti i prihvatiti oni za koje su ti tekstovi pisani, a te vibracije stvarane. To je generacija koja nije odrasla u vrijeme Syda Barretta ili Ritchieja Blackmorea, već ona koja je zaživjela uz Jacka Whitea ili Bon Ivera.
Pišući o Nini Romić kao perspektivnoj hrvatskoj kantautorici jedan naš renomirani glazbeni kritičar pisao je kao o djetetu iz epruvete čije su sjeme dali Drago Mlinarec i Arsen Dedić. Nina Romić jest Nina Romić, izazivač jednog novog vremena čiji su prozori u svijet bili MySpace, Earbugs i Last FM, a ne Festival zabavne glazbe u Splitu. U kontekstu usporedbe ona danas pripada Jeffu Buckleyju i Sufjanu Stevensu, a ne glazbenim večerima po balkonima opatijske rivijere. Nova generacija nije opterećena utezima zamrlih težnji i zasranih planova, ispred nje kleči švedski stol novooformljenih ideja i pretenzija i samo njoj je dozvoljeno jesti, svi ostali su već siti.
Dana 3. lipnja u 12:00 sati odjavio sam se iz hotela Sol Garden Istra. AMC je službeno završio. Axwell mi je još uvijek gazio po sljepoočnicama dok sam pušio ispred fontane čekajući taxi koji će me odvesti do autobusnog kolodvora. Otpetljao sam slušalice sa svog mp3-a i nabio ih u uši. Slušao sam Marthu & The Vandellas. Jedan stih ide ovako :
Philadelphia P.A., Baltimore and D.C. now,
Can’t forget the motor city,
All we need is music, sweet music
There’ll be music everywhere,
There’ll be swingin sayin’, and records playin’
Dancin’ in the street.
Baš to je svijet u kojem diše AMC i to je svijet koji se meni, kao altruističnoj pičkici sviđa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
