Afion ‘Treći bilbil’ – nikad jači

Nikad bolji album Afiona nije mogao doći u gore vrijeme.

Afion ‘Treći bilbil’

Među one kojima je pandemija baš pomela planove usred konketnih glazbenih aktivnosti svakako spada i grupa Afion, jer možda nema gore situacije nego kad se vraćate na scenu, a to se izjalovi zbog neke više sile.

Na scenu su se sramežljivo vratili u studenom 2018. tj. deset godina od objave posljednjeg, drugog po redu albuma „Čudni svati“ i nešto kraćeg izbivanja sa scene. Tog 8. studenog 2018. nije bilo porostora ni za sramežljivost, ni za strah. Vintage Industrial Bar bio je rasprodan. Najbolji dokaz da publika nije zaboravila ovaj autorski bend koji se inspirira tradicijskom glazbom iz Hrvatske, BiH, Srbije i Makedonije i pretače je u vlastite, originalne interpretacije i kompozicije. Dakako, Afion bi se čak moglo smatrati i rodonačelnikom novog čitanja folklornog izričaja Balkana (prije Amire Medunjanin, Bože Vreća i inih), ali bez granica, kako političkih tako i stilskih. Slično kao i Cinkuše, ali s tim da je Afion otišao puno šire (izvan granica Hrvatske), stvorivši taj unikatni ‘pečalbarski’ balkanski moment – folklorni izričaj bez točnog geografskog identiteta određene pokrajine ili oblasti, već zvučni melting pot ovih prostora čije šaroliko stanovništvo su ratovi konstantno raseljavali, pa tako i onaj posljednji iz devedesetih.

Afion su dakako tijekom proteklog desetljeća imali i glazbene nasljednike i istomošljenike iz raznih krajeva, pa ne bi bilo za zgorega spomenuti zagrebački sastav Kazan, kao najrecentniji, skoro pa ‘izravni potomak’ stvaranja unikatnog Balkanskog etno izričaja, eto, usred Zagreba.

Da koncert u Vintage Industrialu nije bio slučajnost, Afion je dokazao u proljeće 2019. u ‘teškoj kategoriji’ nečeg što je tada bilo nazvano ‘intimnim popodnevom’ s bendom koji je na pozornicu izašao u 17 sati u Saxu. Ohrabreni uspjehom i te vrste okupljanja, grupa je točno na današnji prije godinu dana okupirala i Hrvatski glazbeni zavod. Nakon toga je valjda svakom bilo jasno da je novi album uistinu nužnost povratka na scenu.

„Treći Bilbil“ nije mogao izaći u gore vrijeme – 4. svibnja, usred perioda najžešće karantene u Hrvatskoj. Uz sve, tiskan je i na vinilu, pa ga toplo preporučam i ljubiteljima tog formata kao jedno od vrijednijih izdanja prve polovice ove čudne 2020. godine (a koje lako može proći ispod radara). Popuštanje mjera nažalost nije donijelo i neki termin koncertne promocije ovog sastava čiji članovi žive na potezu Malme – Zagreb – Skopje, a sudeći prema okolnostima vjerojatno će morati doći do potpune normalizacije da bi se Afion dogodio uživo.

No zato to ‘uživo’ jako dobro funkcionira na albumu „Treći bilbil“, pa ga treba uzeti kao svojevrsnu kompenzaciju. Iako su članovi benda (Lidija Dokuzović – vokal, Aleksandar Jovevski – kaval, Josip Mazić – bas, Danijel Maoduš – gitare i Nenad Kovačić – udaraljke, vokal) kazali kako su pjesme nastajale polako i na daljinu, gotovo je nevjerojatno kako su neke od njih dobro ‘prodisale’ u izvedbi na albumu.

Osobno posebno favoriziram cijelu B stranu vinila koju otvara sedam i pol minuta duga naslovna „Tri bilbila“ koja gradi komunikativnu atmosferičnost koju potom nastavlja „Senjicu senjala“, ali je fantastično uzdiže ‘makedonska epika’ „Po drum odam“ koja donosi i fascinantan raspon udaraljki, pogotovo u sferi bas frekvencija zajedno u kombinaciji s električnom gitarom, da bi odjavu preuzela sjetna „Šošana“, koja bi imala jednaku emotivnu snagu da ju je Lidija Dokuzović kojim slučajem otpjevala i a capella (iako su aranžmani i išli nekako u tom smjeru da joj se ‘maknu s puta’).

Konkretno ta druga strana album kao da posjeduje neke zanimljive (ali teško objašnjive) specifične paralele s albumom „Raising Sand“ Roberta Planta i Alison Krauss kojeg je upravo produkcijski u ‘sedmo nebo’ 2007. vinuo producent T Bone Burnett.

A strana očekivano više ‘vedri’- i tematski i u ritmu. Ipak je to strana koja ponovno uspostavlja komunikacijske obrasce, jednako sa starim i novim slušateljima, pa je potrebna ‘lakoća’ kakvu nose „Cijelo ljeto“ i „Žute kruške“ (primijetno i u detaljima poput tema i sola koje nose puhaći frula/flauta instrumenti). Konkretno s tom podjelom na plesnu i atmosferičnu stranu Afion je još više istaknuo svoju konceptualnost sasvim jasno ukazujući da svi ti silni preklapajući momenti folklora zapada i istoka Balkana njima služe kao obrasci komunikacijske širine, a ne kao ograničavajući faktor.

No ipak je možda najvažniji moment taj da odašilju koliko spontano uživaju u ovakvom jednom izuzetno kompliciranom eksperimentu, jer možete biti najškolovaniji glazbenik na svijetu, ali ako ne osjećate ovu vrstu ‘igre’, nikad je nećete moći ‘provaliti’, a time i svirati. A šarolikom društvu iz Afiona to polazi od ruke kao da su svi iznikli iz iste neimenovane balkanske bajkovite zemlje Nedođije.

Ocjena: 9/10

(Spona / Aquarius Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X