Ove subote Gala Hala još je jednom napala živahnu publiku slovenske metropole novim nastavkom svojeg redosljeda žanrovski raznovrsnih koncerata. Glazbena poslastica kojom nas je počastila sastojala se od splitskog benda ROLO i norveškog dvojca Aiming for Enrike.
Tročlani sastav iz Splita koncertno je aktivan od sada već skoro pa ‘davne’ 2015. godine i od samog je početka zaradio neku vrstu posebne, prestižne etikete unutar regionalnih glazbenih krugova. ROLO (kojeg čine Mišo Komenda, Karlo Kazinoti i Marko Kušeta, uživo svirajući u formatu standardnog rock instrumentarija – gitara, bass gitara i bubanj) sviraju dosta zanimljivu, više elektronski orijentiranu inačicu post-punk revivala, a kad u naizgled zvučno bazičan lonac ubace i par zanimljivih gitarskih efekata, robotizirane vokale i tekstove na materinjem jeziku – dobiju nešto što je različitije od svega dosad viđenog na ovim prostorima.
Kao i kod zagrebačkog ansambla ABOP, njihov glavni adut leži u tome što je ovdje riječ o elektronskoj glazbi koju uživo izvodi živi bend pulsirajuće energije. Publika ih je objeručke prihvatila već pri prvim dodirama prstiju i gitare, a oni su tu prijateljsku vibru vratili i nastavili vraćati svakom idućom pjesmom. Negdje na pola njihovog seta shvatio sam da ROLO posjeduje još jedan malo rijeđe viđen adut – frontmena koji se trudi “udomaćiti” publiku na koncertu njegovog benda. Takvu sposobnost “brisanja stagea”, koja stvara jedan jako ugodan i intiman setting na današnjem rock globusu još posjeduje samo Dave Grohl (frontmen Foo Fightersa i nekadašnji bubnjar Nirvane) koji bi od najvećeg stadiona na svijetu napravio dnevni boravak pri prvom obraćanju publici.
Riječi hvale idu i bubnjaru, čiji je bezgranični pristup izvođenju uživo ujedno i suštinski temelj zvuka kojeg ROLO utjelovljuje kroz svoja dva dosadašnja albuma. Naravno, nezaobilazna je tu gitara, iz koje gitarist crpi sve mogućnosti koje ona ima i pruža. Da me netko prije dva dana pitao je li ikako moguće uživo odsviranu elektronsku glazbu učiniti plesnom – samo bih se glasno nasmijao, ali polaznici recentnog koncerta elektro-rock manijaka s mora u Gala Hali svojim su plesnim manevrima ulili novu nadu u kritičara nekad skučenih pogleda.
Koncertni double bill na Metelkovoj zatvorio je norveški duo Aiming For Enrike. Dolaze iz Osla, a utiliziraju bubanj i gitaru, kao i mnoštvo pedala i drugih sintetičkih zvukova kako bi stvorili i izveli eksplozivnu i eksperimentalnu zvučnu oluju. Eklektičan spoj funka, post-punka, jazza i noisea nastalog na leđima novo-novovalnih bendova ovog stoljeća poslužio je kao sasvim solidan finiš koncertu u Gala Hali.
Aiming For Enrike iza sebe ima nekoliko studijskih izdanja koja su predmet čestih vrćenja na raznim radio stanicama, kritika na njih jako dobro reagira, naziva ih se virtuozima, glazbenim inovatorima i noise moćnicima – i iako su naizgled ovi epiteti obećavajući – nisam zapazio niti uvidio ništa od spomenutog. Zvuk koji je ovaj dvojac uspio skovati načelno je nov, intrigantan i sve u svemu svjež, ali fali im ta neka “bombastičnost” koja će iz publike isisati svu postojeću snagu.
Ukratko, fali im to “nešto” što bend učini dobrim bendom. Vodeći se starim ethosom Grega Ginna, gitarista hardore punk benda Black Flag – ploča može biti apsolutna krama i zadnje smeće ovoga svijeta, može biti i uglancana, fino snimana i odlično producirana, ali osnovna dužnost benda jest branjenje materijala koje izađe u svijet, odnosno konstantno dokazivanje i pravdanje pjesama pred publikom koja je izdvojila vrijeme i volju za doći na koncert. Aiming For Enrike tu je zakazao, stoga se duboko nadam da će njihov idući obilazak Ljubljane proći u nešto boljem tonu. Za kraj upućujem pohvale Gala Hali za konzistentno organiziranje koncerata tek pečenih, aktualnih bendova. Solidna subota, jako dobar tjedan.