U najavi premijernog hrvatskog koncerta Amerikanke s europskom adresom Akue Naru stoji da je ona hip-hop umjetnica, producentica, aktivistica i znanstvenica čiji je rad usmjeren na zagovaranje socijalne pravde i izgradnju zajednice, a nakon skoro dvosatnog nastupa pred punim klubom može se reći da je sve to uspjela prezentirati tijekom večeri ispunjene prvoligaškim organskim hip-hopom.
Kvintet Akue Naru sazdan je od izvrsnih glazbenika. Za klavijaturista i pjevača Charlesa Lundya, o kojem Naru kaže da je „Brooklyn’s finest“, može se reći da on sam može biti orkestar u malom, kao što odaje dojam da ne postoji taj zakutak afroameričke soul i impro glazbe koji mu je nepoznat. Gitarist Lorijn von Piekartz je u stanju utkati sofisticirane neprimjetne jazzy pratnje rtijekom Naruinih monologa, ali i odvrnuti potenciometre svog instrumenta kad treba zakucati tour the force rock sola, dok je ritam sekcija koju čine basist Stephan Kondert i bubnjar Rick van Wort (koji ne može skinuti smješak s lica tijekom cijelog koncerta) famozno uigrana u grooveu kojeg isporučuje.
Kad je na čelu tako uigrane i podmazane glazbene mašine hip-hop pjevačica koja pršti energijom i željom za komunikacijom s publikom kao što je Akua Naru, stvari ne da ne mogu otići u pogrešnom smjeru, već ćete od početka do kraja biti izmješteni u najbolje moguće klupsko ozračje – dobit ćete po ušima Brookyln’s finest, jer vjerojatno tako nekako i zamišljate nešto najbolje na što možete nabasati u Brooklynu u subotu navečer, ako imate sreće. Sinoć je zagrebački Vintage Industrial Bar bio taj neki izmaštani bruklinski klub u kojem kao da je bila i takva nabrijana publika koja je uživala biti vođena od strane Akue Naru, a Akua Naru itekako zna voditi.
Startala je moćno i nabrijano najavivši da će koncert biti: „All about love“, a taj lajtmotiv (kako se uostalom zove i njena trenutna turneja) bio je utkan u cijeli nastup prožet ritmom, dobrim raspoloženjem, kao i Naruinim stand-up pričama između pauza jer nema dobrog hip-hop koncerta ako izostane i dobar preaching, što je dio te kulture.
Ulazila je Naru i među publiku, može se reći prilično hrabro obzirom da je cijeli nastup bila bosa iako se tijekom nastupa čulo da su neke boce i čaše nekima slučajno ispale iz ruku u gomili prvih redova, no za ovu glazbenu lidericu nije bilo mira dok Zagreb nije bio „skuhan“ onako kako su prije njega bili skuhani Bukurešt, Beograd, Priština, Berlin i ostali gradovi trenutne joj europske turneje. Zagreb je te večeri dobio i svoj impro refren, time i himnu koju je zdušno pjevao cijeli Vintage Industrial.
Publika je imala priliku premijerno čuti i nekoliko novih pjesama koje će se naći na Akuinom skorašnjem novom albumu, a posebno je dobru reakciju donijela pjesma posvećena njenom majčinstvu, pa se može reći da s njom kao da zatvora krug započet s „My Mother’s Daughter“ iz 2017. godine. U jednom trenutku je čak pitala publiku koju pjesmu želi, a prvo što je čula bilo je: „Poetry“ („Poetry: How Does It Feel?“ s nastupnog EP-ija iz 2011., op.a.), na što je oduševljeno konstatirala da pred sobom ima finu gomilicu vjernih fanova, a ne samo „slučajne padobrance“, no oduševljenje je bilo jednako osjetno u zraku bez obzira na omjer jednih i drugih te večeri u Vintage Industrialu.
Akua Naru uspjela je sinoć napraviti vjernu i oduševljenu zajednicu, i sudeći po reakcijama, novi susret mogao bi se dogoditi i brže nego bi se moglo očekivati. Ljubav koja je sinoć buktala ne može se tek tako zaboraviti.